“
Idite, prijatelji, i neka vas hrani ona umna sfera, čije je središte svuda a obim nigde, i koju mi zovemo bog. A kada dođete u svoj svet, posvedočite da pod zemljom ima velikog blaga i divnih stvari. Nije pogrešila Cerera, koju je cela vasiona već uvažavala, – jer je ljude poučila veštini zemljoradnje i pronalaskom žita prekinula sa njihovom grubom pićom žirovkom, – što je toliko naricala kada joj je kći u podzemlje odvedena. Ona je svakako predviđala da će njena kći pod zemljom naći više dobra i prevashodnosti no što je to ona, mati njena, iznad zemlje stvorila.
Šta je bilo sa veštinom koju je mudri Prometej nekada pronašao: da se izaziva grom s neba i nebeski oganj? Svakako ste je izgubili. Napustila je vašu hemisferu, a ovde, pod zemljom, ona je u upotrebi. Vi se ponekad zgražate, videći da vam gradovi gore i da ih obuhvata plamen od groma i ognja eterskog, a ne znate ko to čini, gde to čini i s koje strane na vas navodi tu napast, koja je vama grozna, a mi smo na nju svikli i njom se koristimo po svom nahođenju. Vaši filozofi koji se žale da su drevni pisci već sve napisali i da im nisu ostavili ništa novo da otkriju, svakako nisu u pravu. Ono što vam se s neba javlja i što vi nazivate pojavama, ono što vam zemlja pokazuje, ono što sadrže more i druge reke, ne da se uporediti sa onim što zemlja skriva.
”
”