Sa Awareness Quotes

He hadn’t been aware he’d felt wrong until he suddenly felt right again.

Honestly," I said. What?" Come on. You have to admit it's sort of ridiculous." What is?" Now that I had to define it, I found myself struggling for the right words. "You know," I said, then figured Kristy had really summed it up best. "The sa-woon." The what?" Wes, come on," I said. "Are you seriously not aware of how girls stare at you?

I find I can get a more accurate measure of a man when he’s not aware he’s being appraised.

Di ko alam kung paano ie-explain, pero, para sa akin, ang bag ng babae ay simbolo ng kanyang daigdig. The mere fact na nag-decide ang babae na yun ang laman at bigat ng bag niya, 'yun ang personal nyang mundo. Kaya niya dinala yun kasi yun ang kaya nyang dalhin. Anytime, anywhere. Nadadala niya yun from point A to point B. Pero kapag nakakita na ng lalake, dapat lalake na ang magpatuloy ng pagdadala from point B to point C? Kapag umalis ba ang babae mula sa kanyang bahay, aware siya na may lalakeng magbibitbit ng bag niya? I don't think so. Even without the guy, dadalhin pa rin naman ng babae yun kahit saan siya magpunta. Kaya ako, hinahayaan ko lang bitbitin ng babae ang kanyang bag. Gusto kong sabihin sa kanya na with or without me, or each other, tuloy lang ang pagbibitbit ng mundo, ng kani-kaniyang daigdig.

One thing a girl loves more than a bad boy is a self-aware bad boy.

Od onog ondašnjeg čovjeka ja sam se, i to upravo zbog onog doživljaja, potpuno odvojio, promatram ga sa strane, sasvim mirno i hladno, i mogu ga opisati kao prijatelja o kojem znam mnogo i sve ono što je bitno, ali ja uopće više nisam taj čovjek. Mogao bih pričati o njemu, prekoravati ga ili ga osuđivati a da uopće ne osjetim da je on jednom bio sastavni dio mene.

It struck him, not for the first time, that confrontations were like a dance. Certain moves required certain responses, and most of it happened in the lower parts of the brain that language might not even be aware of.

She was very aware that she was working on what Fayez called fuck-it-if-it’s-not-happening-right-now protocol.

the conscience of universe itself lies in the path of equality and so is the gods

it felt like waking up over and over without falling sleep in between.

much of the same machinery, the same brain regions and computational processing that are used in a social context to attribute awareness to someone else, are also used on a continuous basis to construct your own awareness and attribute it to yourself. Social

It builds the investigator, and the investigator looks, but does not know. It kills the investigator. It builds the investigator, and the investigator looks, but does not know. It kills the investigator. It builds the investigator, and the investigator looks but does not know, and it does not kill the investigator. It is not aware of a change, that a pattern has broken. The investigator is aware, and it wonders, and because it wonders it looks, and because it looks, the investigator exceeds its boundary conditions, and it kills the investigator. It builds the investigator.

The closest analogy, the one her brain reached for and rejected and reached for again, was splashing into a lake. It was cold, but not cold. There was a smell, rich and loamy. The smell of growth and decay. She was aware of her body, the skin, the sinew, the curl of her gut. She was aware of the nerves that were firing in her brain as she became aware of the nerves firing in her brain. She unmade herself and watched herself being unmade. All the bacteria on her skin and in her blood, the virii in her tissues. The woman who had been Elvi Okoye became a landscape. A world. She fell farther in.

same knowledge, but opinion differs

and a storm begins the lighting stays the lighting leaves us peaceful serene alert embracing in the streets hearing our voices voicing for freedom for real justice regard for all citizens the lighting leaves us calling for more for real change for real process peaceful happy aware thats what processing does.

She was aware of the nerves that were firing in her brain as she became aware of the nerves firing in her brain.

Just be aware that love is always connected to ideology. Everything we do is a political act. Even falling in love.

One of the features of the illness is that she wasn’t able to be aware of the deficits. It’s part of the diagnosis. Awareness is a function of the brain just like vision or motor control or language. It isn’t exempt from being broken.

Foster children are much more likely than other children with similar problems to be prescribed multiple medications that will have no impact on their symptoms. These medications, particularly the so-called atypical antipsychotics (medications like Risperdal, Abilify, and Seroquel) can shorten life and have severe side effects, like weight gain great enough to increase risk for diabetes. The over prescribing and inappropriate prescribing of such medications to children in foster care has been so dramatic that the Government Accountability Office has issued a special report condemning it. Both the federal government and several states have sued Big Pharma for targeting foster care children, resulting in multi-million-dollar settlements. In the last few years, attention to these issues by legal groups, such as the National Center for Youth Law in Oakland, the press (an excellent example can be seen in the online series from the Mercury News by Karen de Sa), and advocacy groups such as Foster Youth in Action, has increased awareness of this problem. These investigations and advocacy are leading to some positive changes. For example, California passed legislation to monitor prescribing to children in foster care. But sadly, rather than joining in or even leading efforts to improve the quality of care for foster and adopted youth, most medical and psychiatric groups have resisted or even openly opposed these efforts. Change is hard, and it is hardest for those with the most to lose. As Annette Jackson and I wrote in 2014, “the academic or interest group most threatened by the innovations which challenge their existing frame of reference or perspective, will be the most vocal and hostile to the new ideas.

Holden, for all his faults and Miller’s complaints, was a decent guy. In over his head and only half aware of the fact, but Miller could think of more than one person who fit that bill. He was going to miss Alex’s odd, affected drawl and Amos’ casual obscenity. He was going to wonder if and how Naomi ever worked things out with her captain.

Her intention was to make the crowd aware, if they weren't already, that John was the giant whose shoulders Emily stood on.

Dijete je rođeno jedinstveno, kao cjelina. Zato je svako dijete tako divno. Dijete nema razdora, nema podjela, nema fragmenata, dijete je jedinstveno. Stvarno i lažno ne postoji. Dijete je jednostavno stvarno, autentično. Ne možete reći da je dijete moralno; dijete nije ni moralno, ni nemoralno, samo je nesvjesno da postoji bilo što moralno ili nemoralno. Onoga trenutka kada postane svjesno počinje razdor. Tada se dijete počinje ponašati lažno, jer biti stvaran postaje sve teže i teže. To se dešava iz potrebe, zapamtite, jer porodica mora regulirati, roditelji moraju regulirati. Dijete mora biti civilizirano, obrazovano, odgojeno, kultivirano; inače će mu biti nemoguće kretati se u društvu. Mora mu se reci, “Uradi ovo. Nemoj raditi ono.” I kada kažemo, “Uradi ovo.”, djetetova stvarnost možda nije spremna to uraditi, možda nije stvarna. U djetetu možda nema nikakve prave želje da to uradi, a kada kažemo, “Nemoj da uradiš ovo i nemoj da uradiš ono.”, dijete možda želi to uraditi. Osuđujemo stvarno, a ohrabrujemo lažno, jer lažno će biti od pomoći u lažnom društvu, i lažno će odgovarati tamo gdje je sve lažno. Stvarno neće odgovarati. Stvarno dijete će imati velikih teškoća u društvu, jer je čitavo društvo lažno. To je začarani krug. Rođeni smo u društvu i prema tome nijedno društvo nije postojalo na zemlji a da je bilo stvarno. To je začarano! Dijete je rođeno u društvu, a društvo je već tu sa svojim ustaljenim pravilima, ponašanjima, moralnostima... Dijete mora učiti... Kada poraste postati će lažno. Onda će se njemu roditi djeca i pomoći će da i njih učini lažnim i to se sve više i više nastavlja. Što učiniti? Ne možemo promijeniti društvo. Ili ako pokušamo promijeniti društvo, nećemo više biti tu kada se i društvo promijeni. Za to će trebati vječnost. Što učiniti?

Kako izgleda vase vođenje ljubavi? Ako pogledate način na koji vodite ljubav, i sami ćete osetiti da je dosadno. Ženi je to naročito dosadno, jer muškarac završi za dva do tri minuta, a ona još nije ni počela. Ljubav ne bi trebalo da bude neka iznenadna akcija kada vi samo zgrabite ženu. Ta akcija udri i beži nije ljubav. Ljubavi je potreban uvod (...) Morate da budete svesni da je žena sposobna da doživi više orgazama, zato što ona ne gubi energiju uopšte. Muškarčeva seksualnost je lokalna, kao lokalna anestezija. Telo žene je seksualno u celini, i ako njeno celo telo ne počne da podrhtava od užitka, ako svaka ćelija njenog tela nije uključena ona ne može da doživi orgazmičnu eksploziju. Vaš slučaj u kome je muškarac dosadan nije jedinstven, to je slučaj sa skoro 99% žena širom sveta. Žena ne bi trebalo da bude ispod muškarca. Kao prvo, to je ružno - muškarac ima jače telo, žena je nežnija. Drugo, muškarac mora da bude tih, ne sme da bude aktivan, da ne bi doživeio orgazam za dva minuta. Vi budite partner koji nije aktivan, to prepustite njoj. Dozvolite joj da oslobodi svoje inhibicije. Ona ne treba da se ponašakao dama, već kao prava žena. Damu je stvorio muškarac, ženu je stvorilo postojanje. A vi treba da popunite praznine između njenih orgazama. Te praznine mogu da se popune samo na jedan način, a to je da vi ne budete aktivni, da ostanete tihi i uživate u njenom ludilu. Vi treba da završite igru svojim orgazmom, a ne da je započnete njime.

LIFE" wHat is tHIs? I tHInk itz n0tHIng n0thIng n0thIng I mEt maNy p30pLe in mY LiFe...buT 0nE daY AccIdentLy G0D haVe sh0wn mE a beAutIfuL m0vemEnt buT I waX n0t awAre ab0uT tHIs dat itZ m0rE pAinFuLL . I Can't eXpLaIn in Few W0rdZ .In sh0rt juS waNa saY L0st mY eVerytHing buT aLL g0ex In vAin.....In 0ther xEnce My Life br0keD mE in unLimItED piceS.....buT wHen these past m0vemEnts runz In mY mInd jus FeeLing huRteD & i can't xpLain dat wat i feeL ...

Everyone in the hotel went silent, with a sudden shared dread of a thousand people made aware of their fragility in the same moment.

Din momentul în care Herodot și Tucidide au inventat practic istoria și Biblia ne-a povestit cine a procreat pe cine la începuturile istoriei, civilizația vestică e depins în totalitate de cronologie. Evreii și vechii greci sunt de acord în privința asta - timpul este cu adevărat important. Progresul depinde de timp, evoluția depinde de timp, măsurătorile, fără de care nu ar exista științe exacte, se bazează pe dimensiunea timp. Noțiunile de ”nou” și ”îmbunătățit”, care îți stârnesc dorința de a consuma, sunt invenții ale timpului. Mintea vestică are probleme în a-și opri ceasul. Concepe viața interioară în termenii ceasului biologic și chiar bătăile inimii sunt numite tictacuri. Micul dispozitiv electronic pe care îl purtăm la mână simbolizează perfect gândirea vestică centrată în jurul ideii de timp. În limba engleză, cuvântul ”ceas” (watch) vine din aceeași rădăcină lexicală cu cuvintele ”treaz” (awake) și ”conștient” (aware). Credem cu tărie că absolut totul se mișcă în timp, al cărui fluviu poartă cu sine întreaga lume, toate speciile și toți indivizii. Privim totul din perspectivă temporală și adesea lăsăm impresia că putem arăta cu degetul însăși prezența fizică a Timpului. Pentru a ne modifica viziunea trebuie să ne îndrăgostim. Doar atunci putem vedea altfel ceea ce știm deja de mult. Asemenea iubirii, schimbarea viziunii ne poate aduce mântuirea - nu în sens religios, ci într-un sens mult mai pragmatic. Ca într-un centru de reabilitare, schimbarea de perspectivă ne aduce înapoi ceva ce am pierdut deoarece nu am apreciat la adevărata sa valoare. Simptomele care ne irită zilnic pot fi reevaluate și putem descoperi care este utilitatea lor în viața noastră.

Trong tình yêu, trái tim vẫn mềm và nhạy cảm. Nhưng một khi bạn bị cuốn hút một cách bất khả kháng phải đạt được điều này việc nọ, bạn liền trở thành gỗ đá vô hồn. Bạn yêu người ta thế nào được khi bạn cần người ta? Bạn chỉ có thể dùng họ thôi. Nếu tôi cần bạn cho hạnh phúc của tôi, tôi phải dùng bạn, tôi phải xỏ mũi bạn, tôi phải xoay xở để chiếm được bạn bằng mọi giá. Tôi không thể cho phép bạn được tự do... Tình yêu thực chỉ có khi người ta giải phóng cuộc sống mình ra khỏi bất cứ ai. Khi người ta không còn bám víu vào ai nữa, người ta hoàn toàn ở trong sa mạc. Thoạt tiên họ sẽ bất ngờ khám phá ra rằng mình không hề cô đơn chút nào cả. Đó là sự một mình, sự cô độc - và sa mạc ấy bắt đầu nở hoa. Cuối cùng, bạn sẽ biết được tình yêu là gì, Thiên Chúa là gì, thực tại là gì. Sự bám víu, ràng buộc cũng là một thứ ma túy mà việc dứt bỏ nó ban đầu rất trầy trật - trừ khi hoặc bạn có một nhận thức sắc sảo hoặc bạn đã cảm nghiệm đủ về đau khổ. Đau khổ là một cơ hội hay ho lắm đấy. Chỉ khi đau khổ bạn mới thấm thía đau khổ là gì. Bạn có thể dĩ độc trị độc, dùng đau khổ để chấm dứt đau khổ. Thế nhưng phần đông người ta vẫn chỉ biết tiếp tục đau khổ thôi.

. Despite the considerable horror they had felt when the SA men were bellowing crude anti-Semitic slogans, in retrospect the joke-tellers were very much aware of the boycott’s inherent absurdity: A city on the Rhine during the boycott: SA men stand in front of Jewish businesses and “warn” passers-by against entering them. Nonetheless, a woman tries to go into a knitting shop. An SA man stops her and says, “Hey, you. Stay outside. That’s a Jewish shop!” “So?” replies the woman. “I’m Jewish myself.” The SA man pushes her back. “Anyone can say that!