“
...Ili da navedemo još jedan primer, koji je utoliko instruktivniji što je tu junakinja obična žena iz naroda, koja kako kaže Tacit, "Dotada nije pokazivala nimalo sklonosti za čast i pravdu (15, 51). Prišavši Pisonovoj zaveri ova je žena, po imenu Epiharida, uhapšena i bačena na muke ne bi li priznala optužbe i odala zaverenike za koje je znala. "Ali ni bičevanje, ni vatra, ni bes dželata, utoliko žešći što su se plašili da će im se podsmehnuti jedna žena, nisu slomili Epiharidu: uporno je poricala sve optužbe. Prvi dan istrage ništa nije priznala. Sutradan, dok su je nosili ponovo na mučenje, u nosiljci, jer smrskani udovi nisu mogli da drže telo, otrgne povez sa grudi, načini omču, okači je o naslon od stolice, protne glavu, obesi se svom težinom i ispusti, već slabašnu dušu. Jedna žena, jedna oslobođenica, pružila je divan primer hrabrosti, na najvećim mukama, ne bi li zaštitila tuđe, gotovo nepoznate ljude, dok su slobodni ljudi i muškarci, vitezovi i senatori rimski, još ne okusivši muka, izdavali svoje najmilije i najdraže." Ovakvih i sličnih primera puni su "Anali". I svuda gde su ljudska hrabrost i dostojanstvo odnosili moralnu pobedu nad tiranijom, nasiljem i izopačenošću, imao je Tacit budna čula da to zapazi i istakne, a njegov pesnički talenat davao je ovim scenama tragičku uzvišenost.
”
”