Rad Quotes

Boundaries are, in simple terms, the recognition of personal space.

Love is mysterious and rad, like Steve Perry from Journey

You look so out of your element. (Savitar) I am out of my element. Much like you in a Seattle Goth club. (Acheron) I’m never out of my element, Atlantean. And it must be dire indeed to get you in shorties, and on a board. One day I’m actually going to get you to say ‘Rad four-mill steamer, dude! (Savitar)

You will be the only you to ever live on this planet. How fucking rad is that? So don't be afraid to be yourself. Fuck what people think of you. take advantage of being unique and stay true to who you really are.

Balance. It’s like a unicorn; we’ve heard about it, everyone talks about it and makes airbrushed T-shirts celebrating it, it seems super rad, but we haven’t actually seen one. I’m beginning to

Secure attachment has been linked to a child's ability to successfully recover and prove resilient in the presence of a traumatic event.

Pretjerano čitanje ne čini nas pametnijim. Neki ljudi jednostavno 'gutaju' knjige. Oni to čine bez onih neophodnih intervala razmišljanja, koji su potrebni da se pročitano 'svari', preradi, usvoji, razumije. Kod čitanja lični doprinos je potreban kao što je pčeli potreban 'unutrašnji' rad, pa i vrijeme, da sakupljeni cvijetni prah pretvori u med.

Viata multora se deapana si se consuma in divertismente.Oameni care spun stupiditati si rad,si fac si pe altii sa rada.Unii cred ca sunt spirituali nevoie mare si fac intruna glume,iar altii rad ca si cum ar fi niste glume reusite.Si zilele trec astfel,chipurile,amuzant.

I winked and locked my arm in Carter's, and we stood there, watching Dean stroll away. "You know the guy's never gonna give up," Carter nudged me, letting out a sigh. "We'd have really pretty babies, huh?" "Yup. They'd be rad little Brangelinas, running around tearing the place up." "Yeah, you're right. My rejection is such a disservice to the world...

- Albert Kami, naime, tvrdi da je za dokolicu potrebno mnogo više snage nego za rad! - pokušah da joj objasnim. - Dokolicu, po njemu, mogu da izdrže samo izuzetno snažni duhovi dovoljni sami sebi...

Whenever you give up an apartment in New York and move to another city, New York turns into the worst version of itself. Someone I know once wisely said that the expression "It's a nice place to visit, but I wouldn't want to live there" is completely wrong where New York is concerned; the opposite is true. New York is a very livable city. But when you move away and become a vistor, the city seems to turn against you. It's much more expensive (because you need to eat all your meals out and pay for a place to sleep) and much more unfriendly. Things change in New York; things change all the time. You don't mind this when you live here; when you live here, it's part of the caffeinated romance to this city that never sleeps. But when you move away, your experience change as a betrayal. You walk up Third Avenue planning to buy a brownie at a bakery you've always been loyal to, and the bakery's gone. Your dry cleaner move to Florida; your dentist retires; the lady who made the pies on West Fourth Street vanishes; the maitre d' at P.J. Clarke's quits, and you realize you're going to have to start from scratch tipping your way into the heart of the cold, chic young woman now at the down. You've turned your back from only a moment, and suddenly everything's different. You were an insider, a native, a subway traveler, a purveyor of inside tips into the good stuff, and now you're just another frequent flyer, stuck in a taxi on Grand Central Parkway as you wing in and out of La Guardia. Meanwhile, you rad that Manhattan rents are going up, they're climbing higher, they're reached the stratosphere. It seems that the moment you left town, they put a wall around the place, and you will never manage to vault over it and get back into the city again.

Neka ti nije žao rad samoće i šutnje što je oko tebe. Možda udes dobro misli s tobom, možda je to stara nečija molitva koja te okružuje tišinom kao zaštitom, možda u tvom ćutanju leže pokopane riječi koje nose nemir i nesreću. U samoći je brod tvoj miran, desnu ruku držiš na kormilu. - Ludo srce, zar ti nije žao da te ne vitla bura bespućem?

I still can’t believe he just left. I mean, if you sleep with a girl for the first time, you at least send her a text, right? If not an actual phone call to say, “Hey, thanks for letting me deflower you. It was rad.

The password is the following: Herobrine is rad and I wish he were my dad.

She was crazy. I looked at her to see she was grinning like the crazy I thought she was at the windshield. “Keyed his truck, keyed his face. Abuser fuckwad, bested by a girl with curly hair. Totally… fucking… rad,” Tabby decreed. Her words hit me. They soaked in. And I began grinning. She was right. It was. It absolutely was. Totally… fucking… rad.

Voices of village idiots roiled in a jester's stew of odds-making tomfoolery. Occasionally, a monkey screamed in the heat of competition, and crude words were freely spoken. The more sophisticated were forced to tolerate such low-minded displays.

People do not seem to realise that the planet is FULL of AMAZING people, many of whom would pass out at the opportunity to TALK to you, let alone hold your hand & kiss you in public & buy you rad Christmas presents.

Ce sper eu e sa fac de ras lumea literara. Sa rad pe cat pot de netrebnicii astia lingusitori, adunati ca intr-un musuroi, care se pupa-n fund unul pe altul si isi ling ranile in timp ce, de fapt, isi pun bete roate reciproc.

You're no Mother, but after you arrived, we began to heal. We all felt it. Father speaks to us through you, and we, likewise, through you to him. Strange, but somehow you've returned the circulation to a dead household You arrived just in time With you here, I don't feel so bad about leaving.

Prijateljstvo je neophodno čovjeku za dobar rad pamćenja. Sjećati se svoje prošlosti, nositi je uza se, to je možda nužan uvjet da se sačuva, kako kažu, integritet svoga 'ja'. Da to 'ja' ne zakržlja, da sačuva svoj obujam, potrebno je zalijevati sjećanja kao cvijeće u loncu, a to zalijevanje traži stalan dodir sa svjedocima prošlosti, to jest s prijateljima. Oni su naše zrcalo; naše pamćenje; ništa ne tražimo od njih osim da s vremena na vrijeme osvjetlaju to zrcalo da bismo se u njemu mogli ogledati.

The depth of life is found in the breadth of living.

Rad na sebi je težak, ne pokazuje rezultate brzo ni očito. Pokazuje ih točno onda kada su ti najviše potrebni.

He was a hip cat a hep cat a cool cat a bad mad rad cat Oobie-do John the Sax Man Scat Man the long sleek cat man!!

Ja Mandeviljens QUANTUM SATIS står bogført som din Rigdoms Rad Men Prest, din CONTO CARITATIS er Bogens hvide Jomfrublad.

Ja verujem da se naporan rad uvek nagradjuje.

Balance. It’s like a unicorn; we’ve heard about it, everyone talks about it and makes airbrushed T-shirts celebrating it, it seems super rad, but we haven’t actually seen one. I’m beginning to think it isn’t a thing.

Osciluji mezi dobrem a zlem. Mezi kycem a nekycem, mezi pornografii a krasnem. Rad ze sebe delam idiota, ale nikdy jsem nemyslel na penize. Ty prisly az nakonec. Nemyslet na penize - jedine tak lze stvorit neco hodnotneho.

Allow the goals that “speak to your heart” to guide you in your decisions.

Kakav rad!" mislim u sebi. "Tako bih voleo jednom da stvaram, skupljajući ono što je najbolje u bogaststvima oko mene, da preradim to zatim u jednu jedinstvenu homogenost. Na kraju rada pčelinog je med koji sadrži u sebi srž svih cvetova a nije čak ni skup onoga što su oni, već nešto novo i izvanredno. To nije ni ovaj, ni onaj cvet, to je med; i osobine su toliko drugačije da to čak nije ni miris pre svega, već ukus. Doći jednog dana na jedno jezero kao ovo, pristupiti svemu, svakome, slušati sve i gledati sve i posle, ne to opisati, već, iz toga načiniti nešto što će imati svoju boju, svoj ukus, svoj ton, svoj parfem, svoju sudbinsku patetičnost. Ne, ne, ne mislim to, već nešto što otprilike odgovara toj ideji. U svakom slučaju, trebalo bi napisati nešto imitujući pčele, nešto strahovito savremeno, a što ipak ne bi bilo: kao pčele!

Today I don’t think of myself as being in recovery from illness. I think of myself as being on a mission to recover the truest version of myself, and as being in recovery from long exposure to a sick society that actively wants to destroy all that is good about me. Consequently, I get to do a bunch of rad things to manage life better, so I don’t need to escape.

I know a lot of hot, unconventionally beautiful ladies who kick ass and have sex with rock-star dudes and aren't sorry about it at all. I need to say this loud for the girls in the back of the class: if a dude doesn't want to have to use both hands to grab your ass, that's totally cool; its his choice. But that doesn't make you a piece of shit. You hoist up your saddlebags and go find some dude who thinks you're rad and doesn't mind wiping the sweat off your bottom stomach when you switch sex positions. Don't be all down in the dumps (like a truck truck truck) and let opportunists and perverts take advantage of some low self-esteem you're absolutely too awesome to have.

What did you give to the city, Montag? Ashes. What did the others give to each other? Nothingness.

Creation not only exists, it also discharges truth... Wisdom requires a surrender, verging on the mystical, of a person to the glory of existence.

Zakoni psihodinamike" "Zakon potiska": "Svaka laž, uronjena u psihu ili um, istiskuje onu količinu mentalnog zdravlja kolika je zapremina te laži

Don't tell me women aren't the stuff of heroes.

RegRad: BTW, that “darkness” Skathi went on about w/ U = UR being a Valkyrie, DUMBASS!

rad - ono što činiš pod moranje, a igra sve ono na šta nisi primoran.

Rad bi, da se skrb se vedno nadaljuje.

... nije li marljiv rad najbolji lijek za neizmjernu tugu – najsigurniji protuotrov za očaj?

Misao je rad uma, maštanje je njegovo uživanje. Kad misao zamijenite maštanjem, onda uzmete mjesto hrane otrov.

Rad je gimnastika, Tko uredno gimnasticira, taj je zdrav i zadovoljan.

Rad bi bil tako bogat, da bi lahko veliko delal.

RegRad: Screw U & the Lykae U rode in on.

— brž ko ljubiš, nimaš nikogar več rad

Nekaj bi ta trenutek rad povedal svojim nekdanjim tovarisem, a obcutek imam, da bo vse neiskreno, kar jim bom v mislih rekel. Ziv sem, zato so tudi moja najbolj pristna custva nekje necista

The longer I have been on the raw food path, the more I tend to come full circle and return to where my original ideas and inspiration of wanting to eat raw food come from - and that’s natural hygiene and its principles.

Wir alle haben uns wenigstens einmal die Frage gestellt: Wenn wir die Möglichkeit hätten, das Rad der Zeit zurückzudrehen, würden wir unser Leben anders leben? Und wenn wir unser Leben noch einmal leben dürften, welche Fehler würden wir korrigieren? Welchen Schmerz, welches Schuldgefühl und welches Bedauern würden wir uns ersparen? Würden wir es wagen, unserem Leben einen neuen Sinn zu geben? Um was zu werden? Um wohin zu gehen? Und mit wem?

Zaljubila sam se u oči koje su me promatrale i u osmijehe. Mislim da je dobrotvorni rad najzavodljivija stvar na svijetu, a nikad se time nisam bavila. Prvi put u životu okruženi ste ljudima koji vam govore da činite nešto što pomaže.

Not knowing what else to try, she got out her heavy cast-iron skillet and banged it against the top of the rad in hopes of reviving the ageing pipes. The noise was deafening, vibrating through the room like a jet aircraft crashing through the sound barrier.

Ima život i u njemu šest stvari: rat i smrt, ljubav i igra, rad i vjera. Rat i smrt su tu, nezvani i zajedno, kao bolesnik i bolest, kao mrtvac i grob, kao gubavac i guba. Ljubavlju i igrom zaboravljamo na rat i smrt. Voljenjem se budi zanos, a igrom nehaj, ali oboje je kratkotrajno, poput smjene noći i dana. Ostaje rad da bi njime zaboravili na rat i smrt, ljubav i igru. Da radom i znojem spoznamo kako nema obruča da se njime obujmi svijet. Onda se čovjeku javi vjera da ga utješi što je sve nepromijenjeno, i što je tako.

Umjesto da osjetiš zavist, samo se smješkaš, ideš dalje i nastojiš se usavršiti u radu. Boriš se sa svojim nesavršenostima koje možda otkriješ u tuđim dostignućima! Samo što većina ljudi nije takva, naprotiv, rade upravo suprotno! Možda zato što je mnogo teže raditi nego cmizdriti!

Ljubomora ispunjava misli potpunije nego najstrastveniji intelektualni rad. U mislima ne ostaje niti jedan slobodan trenutak. Ljubomoran čovjek ne zna što je dosada. ... Ljubomora je kao strašna zubobolja. Ne dopušta čoveku da radi, ni da sjedi. Tjera ga da hoda, tamo-amo, tamo-amo.

Vi što nas učite da živeti treba Bez greha i bez misli kakve zle, Morate najpre da nam date hleba, Pa tad zborite: s tim počinje sve. Svi vi što volite svoj trbuh i naš rad Pamtite dobro, za ceo vek: Ma kako stvari obrtali sad, Prvo je ždranje. Moral - potom tek. Siromah mora prvo moći, zna se, Deo pogače da odseče zna se.

See what I mean,” I raised my hand into the air as if offering proof. “He’s pissed and all he can think about are assholes. It’s like two prizes in one.” “You’re sick.” “As in rad?” I asked. “Like…you’re totally sick, dude.” “As in demented,” Gabe said.I scoffed, watching as he opened the gate on the SUV. “Everyone’s a critic.

Ne treba njegov život, ne treba njegov rad i dar! Mnogo je tri odlikaša, dosta je dva, a možda samo jedan, a možda nijedan ne treba životu!... Oj, groblje! Prebriši iz ove mature što ne treba! Zbriši naročito "odabrane i srećne"! Nema dovoljno sreće ni mesta za njih! Razboli ih, umori ih, uvuci se u njih kako znaš, ali ih zbriši!...

Nijedan čovek nije toliko siromašan da ne može jednom na dan da pogleda u nebo i da se seti neke dobre misli pune života. A zarobljenik koji pri odlasku na rad ponavlja u sebi neki dobar stih, ili pevuši tiho neku dobru melodiju, može u duši dublje da oseti utehu i da više poseduje sve ove lepe stvari nego neki zahtevni čovek koji se oseća umorno u velikoj lepoti i slatkom uživanju. Ti koji su tužan i daleko od svojih, pročitaj povremeno neku dobru izreku, neku pesmu, seti se lepe muzike, lepog predela, nekog čistog i dobrog trenutka u tvom životu! I pogledaj, zar nije tačno, da se kada to uradiš ozbiljno, dešava čudo, da sati postaju vedriji, budućnost prijatnija, život vredniji življenja!

The usual question... GOOD or WICKED?

Do not forget my example.

changing a default setting involves three steps: new exposures, reflection, and commitment to change.

They have three hearts, which I thought was pretty rad. But I think the connection I really made was with the fact that with three organs pumping blood into them, and eight arms that essentially all have a mind of their own — they must feel pulled in so many different directions, you know? Like they’re made up of too much to be confined into one little being.

Patrick West.” Nick spoke so quietly the words were hardly more than a soft exhalation. “Student. Swimmer. Fan of lurid supernatural romances, €linore, and BadMadRad. Casual gamer. Admirer of Jaguar, fictional warrior princesses, and soprano witch queens. Lover of historical buildings. Idealist who wants to build cities where people can live well. Owner of strong opinions he never hesitates to defend, no matter how obviously wrong. Quick to laugh. Spontaneous and unselfconscious, except when he thinks too much, or tries too hard. Talks too much, with hardly any filter between the brain and the mouth. Adaptable. Outgoing. Unreserved. Loud. Talented. Whole-hearted. Foolhardy. Stronger than he thinks. Wiser than he seems.

So, just as all Fords rolling off the assembly line in a given week might have serial numbers beginning with the same few characters, all the network chips in a given batch would start with the same few hex digits. Some of Dinah’s chips were cheap off-the-shelf hardware made for terrestrial use, but she also had some rad-hard ones, which she hoarded in a shielded box in a drawer beneath her workstation. She opened that drawer, pulled out that box, and took out a little green PC board, about the size of a stick of gum, with an assortment of chips mounted to it. Printed in white capital letters directly on the board was its MAC address. And its first half-dozen digits matched those in the transmission coming from the Space Troll.

She preferred those occupations that require no companion. She walked alone, rad alone, sat alone in the sittingroom or in the ray of faint sunshine which sometimes penetrated the little courtyard ab about one o'clock. She was less open-hearted and confiding than before; it was as if someone -- not necessarily Jonathan Strange -- had disappointed her and she was determined to be more independent in future.

Prijatelja nisam nikada ni želeo da imam, otkako sam navršio dvadesetu i tako odjednom postao nezavistan mislilac. Jedini moji prijatelji su oni, mrtvi koji su mi ostavili svoju književnost, drugih nemam. I oduvek mi je bilo teško imati nekoga i stoga uopšte ne mislim na tako zloupotrebljavanu i mučnu reč, kao što je reč prijateljstvo. I već vrlo rano na mahove uopšte nisam nikoga imao, svi drugi su imali nekoga, ja nisam imao nikoga, bar sam znao da nemam nikoga iako su drugi još insistirali na tome da imam nekoga, govorili su imaš nekoga kad sam bio sasvim siguran da nemam nikoga i, možda je odlučila i najviše me uništila upravo misao da mi niko nije potreban. Umislio sam da mi nijedno ljudsko biće ne treba, to i danas umišljam. Niko mi nije trebao, pa prema tome nikoga nisam ni imao. Ali, kako je prirodno, neko ljudsko biće nam je potrebno inače neizbežno postajemo ovakvi kakav sam postao ja: teški, nesnosni, bolesni, u najdubljem značenju reči nemogući. Uvek sam verovao da duhovni rad mogu da obavljam samo sasvim sam, bez ikoga, što je moralo da se pokaže kao zabluda, ali i da nam je neko potreban takođe je zabluda, zato nam je potreban neko i nije nam potreban niko i nekada nam je potreban neko, a nekad nam nije potreban niko, i nekada nam je potreban neko, a istovremeno nam nije potreban niko, sada, ovih dana, opet sam se uverio u tu činjenicu, najapsurdniju od svih; nikada ne znamo, baš nikada, da li nam treba neko ili nam ne treba niko, ili nam u isto vreme treba i neko, i niko, i, kako nam nikada, baš nikada, nije jasno šta izistinski trebamo, da li smo nesrećni i zato nesposobni da otpočnemo neki duhovni rad onda kad mi to hoćemo, kad nam se učini ispravnim.

Ah, we've had so many masters, Swine or eagle, lean or fat one: Some were tiers, some hyenas, Still we fed this one and that one. Whether one is better than the other: Ah, one boot is always like another When it treads upon you. What I say about them Is we need no other masters: we can do without them! Yes, the wheel is always turning madly, Neither side stays up or down, But the water underneath fares badly For it has to make the wheel go round. (Ach, wir hatten viele Herren Hatten Tiger und Hyänen Hatten Adler, hatten Schweine Doch wir nährten den und jenen. Ob sie besser waren oder schlimmer: Ach, der Stiefel glich dem Stiefel immer Und uns trat er. Ihr versteht, ich meine Dass wir keine andern Herren brauchen, sondern keine! Freilich dreht das Rad sich immer weiter Dass, was oben ist, nicht oben bleibt. Aber für das Wasser unten heisst das leider Nur dass es das Rad halt ewig treibt.)

Today I don’t think of myself as being in recovery from illness. I think of myself as being on a mission to recover the truest version of myself, and as being in recovery from long exposure to a sick society that actively wants to destroy all that is good about me. Consequently, I get to do a bunch of rad things to manage life better, so I don’t need to escape. The weirdest twist to my story is that I don’t want the work to end, I don’t want to stop this process.

With each day, each hour and every moment of life, no matter how small, I realize that I have found a way of bringing me straight to the one person that I would give everything for… to you. I am living in a dream, in a dream I don’t want to awake from.

Narod pamti i prepričava ono što može da shvati i što uspe da pretvori u legendu. Sve ostalo prolazi mimo njega bez dubljeg traga, sa nemom ravnodušnošću bezimenih prirodnih pojava, ne dira njegovu maštu i ne ostaje u njegovom sećanju. Ovo mučno i dugo zidanje bilo je za njega tuđi rad o tuđem trošku. Tek kad je kao plod toga napora iskrsnuo veliki most, ljudi su počeli da se sećaju pojedinosti i da postanak stvarnog, vešto zidanog i trajnog mosta kite maštarskim pričama koje su opet oni umeli vešto da grade i dugo da pamte.

was strongly opposed to bombing ever since 1931, when I saw those pictures of the Japanese bombing that suburb of Shanghai. You drop a bomb and it falls on the just and the unjust. There is no escape from it. The prudent man can’t escape, [nor] the honest man. . . . During the war with Germany, we [in the Rad Lab] certainly helped to develop devices for bombing . . . but this was a real enemy and a serious matter. But atomic bombing just carried the principle one step further and I didn’t like it then and I don’t now. I think it’s terrible.

This is not the sound of a new man Or a crispy realization It's the sound of the unlocking and the lift away Your love will be Safe with me förlåt goodreads, vet att detta är en hemsida om författare och deras böcker, och låtskrivare klassas inte som författare på det sättet. MEN hade man funnit texter från några av Bon ivers låtar mellan ett par sidor i en bok hade man nog kunnat tro att det var poesi, och justin vernon var en poet. hoppas därför att det inte är olagligt att jag delar en rad från en sång, den har hjälpt mig så himla mycket.

We can only create new connections between things that are already stored in our brains. The same applies to our settings. We can’t change our beliefs or habits to a different course of action if we don’t know our options. To change a default setting, then, you must first realize that there’s another way.

Svoje dogodovštine zabavno opisuje engleski crtač Edvard Dodvel. Radio je na Akropolju, koristeći camera obscura - prototip fotografskog aparata koji je davao umanjenu sliku građevina, mada je na crtežu omogućavao očuvanje proporcija reprodukovanih spomenika kulture. 'Jednoga dana, dok sam crtao Partenon svojom camera obscura, vidno uznemireni komandant garnizona upitao me je kakve to čarolije izvodim svojom neobičnom mašinom.' Dodvel pokušava da mu objasni, demonstrirajući rad svoga aparata. Turski oficir je i time preneražen. 'Videći to (...) promenih ton i zapretih mu da ću ga staviti u svoju crnu kutiju ako mi bude smetao i malretirao me.' Od tog vremena Dodvel je neometano radio.

I want to spend the rest of my life with you, because everything that came before you was a fucking waste. You don’t complete me, Grace Shaw. You create a better me.” He draws a quick breath, shaking his head. “Fucking hell, that’s my cliché quota for the century. If it makes it any better, I thought about every single one of those things that I said. I didn’t check Pinterest once for inspiration like East suggested.” “Eat shit, St. Claire. Pinterest’s got some rad ideas!” I hear Easton yell from the corner of the street, behind a red-bricked building. I’m giggling and hiccupping from excitement now. They’re all huddled around the corner, waiting for my answer. “What do you say, Tex? Wanna walk through fire together?

Smajlice Silva vjerojatno obilato koristi, salje ih porukama na mobitelu, lijepi u attachmentu na email, postao je to znak sretnog stanja. Ona pripada generaciji koja je u skoli, u prvom razredu, prije ocjena, dobivala smajlice, kao sto ih dobiva i moj Denis. Andrea pak, koja je znatno starija i od moje kceri, dobivala je pcelicu. Onda je vladao kult rada i drugarska pjesma koja slavi rad, sada vlada kult srece i uzitka. To ce svi reci. Medutim, stvar je obrnuta. Onda se o radu vise govorilo i pjevalo, ali definitivno se manje radilo. Danas pak, kad se toliko slavi uzitak i govori o sreci, radi se neusporedivo vise nego prije. Pcelice i smajlici, cudni mali, obrnuti znakovi u koje se sabila ova nasa kratka ljudska povijest.

Kad sam imao petnaest godina, radio sam u voćnjaku i brao jagode. Većina drugih radnika bili su nadničari. S nama su radili i neki nastavnici, zarađujući tako dodatni novac za ljeto. Spomenuo sam to ocu i rekao kako mi se čini da je taj posao ispod njihove razine. (Izgleda da sam mislio i da je ispod moje.) Dobio sam jezikovu juhu kakvu ću pamtiti. Otac je vjerovao da fizički rad ne može biti ispod nečije razine. Rekao je da bi više volio da postanem najbolji kopač kanala na svijetu nego da se lijeno provlačim kao samozadovoljni elitist iza kakvog uredskog stola. Vratio sam se u voćnjak, što ne znači da mi se posao sad više sviđao. U svakom slučaju, zapamtio sam očeve riječi. Promijenio sam stav i marljivije prionuo na posao.

Ta ne proglasi meni valj'da ovo Zeus, Nit Pravda, vjerna druga donjih bogova, Ovakvih zakona ti ljudma postavi; Nit tvoj je, mišljah, proglas taj toliko jak, Te ti ko smrtnik dići bi se mogao Nad božje, nepisane, stalne zakone. Od danas nijesu ni odjučer, od vijeka Pa dovijek živu, nitko ne zna, otkad se Pojaviše. A rad njih kazan ne htjedoh Od bogova da trpim, volje s' čovjeka Pobojav ma kog. da ću mrijet, to znala sam -Ta kako ne? - pa da i ne proglasi ti. A prije reda l' umrem, držim za dobit. Tko živi, ko što ja, u bijedi velikoj, Ej kako neće od koristi biti mu smrt? Pa tako i ja žalit neću, snađe l' me Ovakva kob. No trup da sina matere Ja rođene bez groba pustit odolim, To peklo bi je, - ali ovo ne žalim. Al' misliš li, da ludo to uradih ja, A ono lud me, bit će, krivi s ludosti.

Oni ti se ne mogu diviti zbog intelekta. Tomu je tako - no postoje brojne druge značajke, za koje ne možeš reći ''ali to nije način na koji sam stvoren''. Stoga pokazuj one vrline koje su ti potpuno podređene - vjerodostojnost, dostojanstvo, naporan rad, samoodricanje, zadovoljstvo, skromnost, blagost, neovisnost, jednostavnost, diskretnost, velikodušnost. Zar ne vidiš koliko vrlina možeš iskazati bez ijedne isprike zbog manjka nadarenosti ili sposobnosti? Unatoč tome i dalje se zadovoljavaš vući se na začelju. Ili te činjenica što ne posjeduješ nikakvu urođenu nadarenost obvezuje na nezadovoljstvo, škrtost, lasku, optuživanje vlastita nemoćnog tijela, ulizivanje, hvalu, na to da ti je um u tolikoj pomutnji? Ne, nebesa mu, ne obvezuje! Svega si se toga mogao još davno riješiti i nositi samo krivnju - ako to krivnja jest - što si pomalo spor i teže razumiješ. A čak se i na tome dade poraditi - osim ako ne zanemaruješ ili prihvaćaš vlastitu glupost.

Sitem płynęli, po morzu płynęli, sitem płynęli po morzu; Mimo przyjaciół uwag i rad, W burzliwy, wietrzny, niebezpieczny świat Sitem płynęnli po morzu. A gdy odbili od brzegu w swym sicie, Wszyscy krzyknęli: "Wy sie potopicie!" To oni: "Płyniemy na wiatry i burze, Co nam, że nasze sito nie jest duże, My sitem płyniemy po morzu!". Dalekie są kraje i bliskie są kraje, gdzie Dżamble pędzą życie; Zielone głowy mają, niebieskie ręce mają I po morzu pływają w sicie. Sitem płynęli po morzu, płynęli, Bo sitem ich była łódeczka; Z welonu uszyli żagielek zielony, Maszrt z fajki zrobili na sztorc ustawionej, Za line słuźyła wstążeczka. I mówił, kto widział, jak wyszli na morze, Że łatwo ich sito wywrócić się może, Że niebo ciemnieje, że podróż daleka, Że mnóstwo i strasznych przygód na nich czeka, Bo sitem ich była łódeczka! Dalekie są kraje i bliskie są kraje, gdzie Dżamble pędzą życie; Zielone głowy mają, niebieskie ręce mają I po morzu pływają w sicie. (przeł. Andrzej Nowicki)

[Refers to 121 children taken into care in Cleveland due to suspected abuse (1987) and later returned to their parents] Sue Richardson, the child abuse consultant at the heart of the crisis, watched as cases began to unravel: “All the focus started to fall on the medical findings; other supportive evidence, mainly which we held in the social services department, started to be screened out. A situation developed where the cases either were proven or fell on the basis of medical evidence alone. Other evidence that was available to the court, very often then, never got put. We would have had statement from the child, the social workers and the child psychologist’s evidence from interviewing. We would have evidence of prior concerns, either from social workers or teachers, about the child’s behaviour or other symptoms that they might have been showing, which were completely aside from the medical findings. (Channel 4 1997) Ten years after the Cleveland crisis, Sue Richardson was adamant that evidence relating to children’s safety was not presented to the courts which subsequently returned those children to their parents: “I am saying that very clearly. In some cases, evidence was not put in the court. In other cases, agreements were made between lawyers not to put the case to the court at all, particularly as the crisis developed. Latterly, that children were sent home subject to informal agreements or agreements between lawyers. The cases never even got as far as the court. (Channel 4, 1997)” Nor is Richardson alone. Jayne Wynne, one of the Leeds paediatricians who had pioneered the use of RAD as an indicator of sexual abuse and who subsequently had detailed knowledge of many of the Cleveland children, remains concerned by the haphazard approach of the courts to their protection. I think the implication is that the children were left unprotected. The children who were being abused unfortunately returned to homes and the abuse may well have been ongoing. (Channel 4 1997)

Default settings—both in software and in our lives—are most helpful when we wouldn’t know where to begin otherwise. But that ignorance is temporary. We’ll always have default settings—shortcuts for making decisions, patterns of behaviors, and habits—but we don’t need to hold on to our original settings over time. When we have limited time, we don’t want to waste it on things that don’t move our goals forward. “Greatness,” as American historian James Harvey Robinson said, is “courage in escaping from old ideas and old standards.

BAKKALAUREUS To młodych misja szczytna! Ten świat boży Nie istniał przecież, pókim go nie stworzył. Jam słońce z morza wywiódł; ze mną wraz Księżyc rozpoczął obrót swoich faz. Dzień na mych drogach stroił się i kwiecił, Ziemia zielenią biegła mi naprzeciw. Na me skinienie, owej nocy pierwszej Przepychem gwiazd zakwitły niebios piersi. A któż to inny wyzwolił was jeśli Nie ja z ciasnoty filisterskiej myśli? Ja zaś wsłuchany w to, co duch mi zwierza, W ślad za wewnętrznym moim światłem zmierzam. Biegnę, a szczęściem pierś się moja wzdyma, Blask mam przed sobą, a mrok za plecyma. Odchodzi. MEFISTOFELES Oryginale! Takiś z siebie rad! Przycichłbyś, wzgląd ten rozpatrzywszy ściśle: Mądrze czy głupio, któż mógłby pomyśleć Coś, o czym przed nim już nie myślał świat? Lecz śmiało możesz nie troszczyć się o to, Za lat niewiele sporo będzie zmian: Choćby się moszcz najabsurdalniej miotał, Jakieś tam wino wycedzim z tych pian. do młodzieży, która nie klaszcze Oklasków nie zda wam się wart Mój głos. — To nic! Dzieciaków tłumie, Zważ: bardzo stary jest już czart, Więc starzej się, by go zrozumieć.

As we enter our fifties, if we get “it” right, we gain access to a suite of legitimate superpowers. Over the course of that decade, there are fundamental shifts in how the brain processes information. In simple terms, our ego starts to quiet and our perspective starts to widen. Whole new levels of intelligence, creativity, empathy, and wisdom open up. As a result, key downstream skills like critical thinking, problem solving, creativity, communication, cooperation, and collaboration all have the potential—if properly cultivated—to skyrocket in our later years.

Osvrnimo se, profesore, oko sebe. Šta vidimo? Šta drugi vide? Da li je prizor privlačan? Da li je, drugim rečima, lako Beograd voleti i poštovati? Sa jedne strane vlasotinačka, lužnička, nišavska, belopalanačka, svrljiška, zaglavska, timočka, rekanska, brsjačka pečalbarska duša jadnika koji će prihvatiti svaki, i najgori rad, ali tek kada ga pritisne ljuta nemaština, kad se više nema kud; ne rad već pečalovina, pečal, potmula patnja, duševna bol i poniženje, nastavak meropaškog i sebarskog, rajetinskog rada, životinjski izdržljivo slaganje pare na paru; sa druge psihoza nesite ćiftanske lakomosti, ćar i profit sa što manje rada, pravljenje »poslova« tako što se posao izbegava, pa nije nimalo neobično što i jedan i drugi, i pečalan i ćiftinski rad, dakle svaki rad, izaziva u Srba samo prezir. Beograd je postao grad u kome ni jedan čovek, ni jedan stari ni novi društveni sloj nije na svom pravom mestu. Studenti služe kao kelneri, penzionisani činovnici prodaju đinđuve i opravljaju kišobrane, ljudi koji ni svoje ime ne umeju valjano potpisati dižu mnogospratne palate, gomilaju se kapitali i imanja za koja niko ne zna odgovora na pitanje: otkud i kako? — a u isto vreme mnogi naučnik, profesor, zanatlija pita se posle petog u mesecu šta će sutra ručati. Sve je u zadihanoj jagmi i jurnjavi da bi se zahvatilo što više sa što manje zasluge i truda. Neobrazovani i nesposobni otimaju mesto kadrima i učenima, čitavo društvo izdeljeno je u grupe koje se uzajamno podržavaju rodbinskim, kumovskim, plemenskim, partijskim vezama, a sve drugo što nije u tom orijentalnom klupčetu ti meni ja tebi, bezobzino se gura u stranu, gde god pogled zaustaviš — Miloševa kurdžonska Srbija potiskuje Mihajlovu, Svetozarevu, Skerlićevu plemenitu težnju ka evropskim načinima mišljenja i ponašanja. Beograd danas liči na neki rašireni prostor, privremeni zbeg, Wild West na koji se sjurila kaza i prikaza da što pre zauzme što bolje mesto, pa najbeskrupulozniji, a ne najsposobniji, zauzimaju najviša. Oni, u osnovici svojoj još palančani, ošamućeni i neuravnoteženi novim i stranim gradom, oslobađaju nesputano biologiju samoodbrane, jagme, nestrpljenja. Atavizmi iz seljačkog vremena, rudimenti iz plemenskog patrijarhalizma, bore se sa poslednjim zapadnjačkim usmerenjima Užičana-Francuza, piroćanskih-Londonaca, Bosanaca-Bečlija.

...Cleveland was the first war over the protection of children to be fought not in the courts, but in the media... Given that most of the hearings took place out of sight of the press, the following examples are taken from the recollection of child protection workers present in court. In one case, during a controversy that centred fundamentally around disputes over the meaning of RAD [reflex anal dilatation], a judge refused to allow ‘any evidence about children’s bottoms’ in his courtroom. A second judge — hearing an application to have their children returned by parents about whom social services had grave worries told the assembled lawyers that, as she lived in the area, she could not help but be influenced by what she read in the press. Hardly surprising then that child protection workers soon found courts not hearing their applications, cutting them short, or loosely supervising informal deals which allowed children to be sent back to parents, even in cases where there was explicit evidence of apparent abuse to be explained and dealt with. (p21) [reflex anal dilatation (RAD): a simple clue which is suggestive of anal penetration from outside. It had been recognised as a valuable weapon in the armoury of doctors examining children for many decades and was endorsed by both the British Medical Association and the Association of Police Surgeons. (p18)]

Kako ljudi pretrpavaju svoj bijedni brodić do vrha jarbola skupocjenom odjećom i velikim kućama, nepotrebnom poslugom i gomilom nazoviprijatelja, kojima nimalo nije stalo do njih a za koje ni sami ne mare naročito, skupim zabavama u kojima nitko ne uživa, konvencionalnostima i modom, pretvaranjem i nadutošću i - oh, najtežim, najglupljim od svih tereta! - strahom što će o njima misliti susjedi, luksuzom koji samo zasićuje, uživanjima koja samo izazivaju dosadu, praznim šepurenjem koje, kao željezna kruna kojom su nekad krunili zločince, oblijeva krvlju i prožima bolom izmučenu glavu koja je nosi! Sve je to nepotreban teret, čovječe, nepotreban teret! Baci ga preko ruba čamca u vodu! Od njega čamac postaje tako težak da ga jedva vučeš, padaš u nesvijest veslajući. Postaje nezgrapan, opasan i težak za upravljanje tako da ni na trenutak nisi slobodan od strepnje i brige, nikad se ne možeš opustiti i ljenčareći sanjariti... Nikad nemaš vremena da promatraš kako lepršave sjenke lako prelijeću preko plićina, kako se svjetlucave sunčane zrake ljeskaju na naborima vode, kako velika stabla kraj obale zure u svoju sliku... Ne vidiš zlatnozelene šume, bijele i žute vodene ljiljane, trsku koja ti sjetno maše, kaćune ili plave spomenke. Baci taj teret u vodu, čovječe! Neka čamac tvog života bude lagan, ukrcaj samo ono što ti je zaista potrebno - skroman dom i jednostavna zadovoljstva, jednog ili dvojicu prijatelja koji to zaista jesu, nekog koga voliš i tko tebe voli, jednu mačku, jednog psa, jednu ili dvije lule, dovoljno hrane i dovoljno odjeće, i malo više nego dovoljno pića, jer žeđ je opasna stvar. Vidjet ćeš, tada, da je takvim čamcem lakše upravljati i da se neće tako lako prevrnuti, a ako se i prevrne, šteta neće biti tako velika; jednostavna solidna roba podnosi vodu. Imat ćeš vremena za razmišljanje i za rad. Imat ćeš vremena da upiješ sunčanu svjetlost života, da slušaš eolsku glazbu koju Božji vjetar izvlači iz struna ljudskih srca oko nas

Tokom dvadeset godina njegovog odsustva, Itačani su sačuvali mnoga sećanja na Odiseja, ali nisu za njim tugovali. Pri tom, Odisej je patio od nostalgije, ali se nije sećao gotovo ničega. Tu čudnu protivrečnost možemo razumeti ako prihvatimo da sećanje, kako bi moglo dobro da nas služi, moramo neprekidno vežbati; ako, u razgovorima između prijatelja, uspomene nisu stalno prisutne njih nestane. Emigranti okupljeni u svoje zajednice prepričavaju do mučnine uvek iste priče i na taj način pamte. Međutim, oni koji ne viđaju svoje zemljake, kao Irena ili Odisej, neminovno budu pogođeni gubitkom sećanja. Što nostalgija jača, to se više oslobađa uspomena. Što je Odisej više čeznuo, više je zaboravljao. Jer, nostalgija ne pojačava rad pamćenja, ne budi sećanja, sebi samoj dovoljna, služi sebi samoj, potpuno predana tuzi. Pošto je poubijao prosce koji su hteli da se ožene Penelopom i zavladaju Itakom, Odisej je bio primoran da živi sa ljudima o kojima nije ništa znao. Da bi mu se dodvorili, prežvakavali su mu sve čega su mogli da se sete do njegovog polaska u rat. Ubeđeni da ga ništa drugo osim njegove Itake ne zanima (kako bi i mogli misliti drugačije kad je on preplovio morski beskraj da se u nju vrati ?), do zamora su ponavljali događaje koji su se odigrali u njegovom odsustvu, željni da odgovore na sva njegova pitanja. Ništa mu nije bilo dosadnije od toga. On je očekivao samo jednu stvar; da mu napokon kažu : pričaj ! a to je bila jedina reč koju mu nisu nikada rekli. Dvadeset godina maštao je samo o povratku, a kada se vratio, razumeo je, začuđen, da se suština njegovog življenja, njeno središte, njeno blago, načazi izvan Itake, u onih dvadeset godina lutanja. To blago je izgubio, a mogao ga je pronaći samo pričajući. Nakon što je napustio Kalipso, ploveći natrag, on je doživeo brodolom kod Fenikije čiji ga je kralj primiio na svome dvoru. Tamo je bio stranac, tajanstveni neznanac. Svakog neznanca zapitaju „Ko si ti ? Odakle dolaziš? Pričaj!“ I on je pričao. Tokom dugih osam pevanja Odisej, potanko je opisivao svoje pustolovine pred zabezeknutim Feničanima. Međutim, na Itaki, nije bio stranac, bio je jedan od njihovih, te zato nikome od njih ne dođe pomisao da mu kaže : „Pričaj !“.

Sada kada je Erika silnim zahvatima konačno oblikovana u nešto nježno, mora još samo sje¬sti u kolica što se kotrljaju putovima umjetnosti i postati umjetnica. Takva djevojčica nije za grube poslove, npr. za težak ručni rad ili kućanske poslove. Ona je rođenjem predodređena za finese klasičnog plesa i klasične glazbe. Da po¬stane svjetski poznata pijanistica, to bi, eto, bio majčin ideal! Kako bi se dijete moglo u svijetu intriga probijati na svom putu, majka na svakom uglu zabija putokaze, a s njima i Eriku, ako Erika dovoljno ne vježba. Majka upozorava Eriku na za¬vidnu hordu, koja će uvijek pokušavati razoriti ono što netko postigne i koja je gotovo uvijek muškog roda. Ne daj se sme¬sti na svojem putu! Ni na jednoj stubi na koju se popne Eriki nije dopušteno odmoriti se. Ne smije se, onako zadihana, nasloniti na cepin, jer mora nastaviti dalje. Na sljedeću stubu. Životinje iz šume opasno su joj se približile i prijete joj da će i nju pretvoriti u životinju. Na tom putu suparnici Eriku po¬kušavaju navući na hridi pod izgovorom da joj žele pokazati kakav se pogled pruža odatle. Ali kako se samo lako možeš survati s takvih stijena! Majka joj tu provaliju vrlo zorno opi¬suje, kako bi se dijete što bolje čuvalo pada. Svjetska je slava, koju većina neće moći postići, samo gore, na vrhu. Gore puše hladan vjetar koji kao da šumi kako'je umjetnik uvijek sam. Dok je god Erikina majka živa i može određivati njenu bu¬dućnost, za dijete dolazi u obzir samo jedna stvar: svjetski vrhovi. Majka gura odozdo, jer ona čvrsto stoji objema nogama na zemlji. Uskoro Erika više neće imati uporište na majčinim ramenima, već će stajati na leđima nekog drugog, koga su svojim intrigama uklonili s Erikina puta. Ali klimavo je to uporište! Erika stoji na vrhovima prstiju na majčinim leđima i zarila je uvježbane prste u vrh brijega, za koji će se vrlo brzo ispostaviti da je obična mala izbočina u strmoj stijeni i da samo stvara privid vrha. Propinje se tako Erika, isteže mišiće nadlaktica i s mukom se uspinje prema gore. Vrškom je nosa već provirila preko ruba stijene, ali jedino što je ugledala nova je litica, još strmija od prethodne. Tvornica leda u kojoj se proizvodi slava ovdje je već otvorila svoju podružnicu i proiz¬vode slaže u blokovima jedne na druge jer se tako smanjuju troškovi skladištenja. Ispred jednog od tih blokova slave, oblizujući se od sreće, Erika nastupa na srednjoškolskom natjecanju za Chopinovu nagradu. Uvjerena je da joj nedostaje još milimetar do vrha!

Product Owners should communicate effectively with the customer (the inevitable success factor in every project), and use the information to keep the Product Backlog updated with all the changes. They also measure the performance of the project, forecast the completion date, and make this information transparent to all stakeholders.

Uticaji Rafaela iz Urbina raspršili su se na sve strane posle njegove smrti, ali jedan od njegovih učenika, po imenu Tomazo iz Bolonje, dobar slikar, poželeo je da me upozna pa je došao i poklonio mi zlatan prsten, antikvitet s lepo izrezanim kamenom vrednik 5 florina, ali ja sam već dobio dvostruko veću ponudu za isti taj prsten; za uzvrat, poklonio sam mu najbolje gravure, vredne 6 florina. U ponedeljak, posle Aranđelovdana, 1520, Tomazu iz Bolonje dao celu zbirku otisaka da, za moj račun, otpremi u Rim jednom drugom slikaru, koji će mi za uzvrat poslati Rafaelov rad.

Not a single one of all these stories, in which Moses is the central figure, was really written about Moses.

Nobody joins Tinder because they’re looking for something,” Rad told Time.13 “They join because they want to have fun.

260. TRI STVARI ! Pazi se troga u tri situacije kod trojice ljudi: pazi se oholosti u svom znanju kada s drugim raspravu vodiš, i pazi se ponosa na svoj rad kod onih koji te dobro poznaju, i pazi se lijenosti za dobro djelo kada ti se prilike za dobro ukažu.

263. ŠEJTANOVA VARKA U IME POBOŽNOSTI Ja se, zaista, ne bojim za sebe da će me šejtan zavesti grijehom očitim, međutim, zaista, plašim se da će mi šejtan doći s grijehom koji će biti pokriven odjećom pobožnosti. Šejtan te zavodi ženom, i to na način da ti s početka osjećaš milosti i sažaljenje prema njoj, i zavodi te dunjalukom i to na način da si ti oprezan prema pri­vlačnostima njegovim, i zavodi te druženjem s lošim ljudima, i to na način da se ti nadaš da ćeš im pomoći da na pravi put izađu, i zavodi te licemjerstvom prema grješnim ljudima, i to na način da ih ti želiš na pravi put naputiti, i zavodi te ogovoranjem tvojih neprijatelja, i to na način da ti misliš da time naređuješ dobro i boriš se protiv zla, i zavodi te dijeljenjem i cijepanjem jedinstva džemata, i to na način da ti misliš da samo istinu glasno govoriš, i zavodi te time da ljude na dobro ne pozivaš i stanje njihovo ne popravljaš, i to na način da misliš da samo sebe trebaš boljim činiti, i zavodi te da rad i trud ostaviš, i to na način da ti misliš da vjeruješ u sudbinu i predodređenje, i zavodi te da izučavanje nauke ostaviš, i to na način da se samo ibadetu posvetiš, i zavodi te ostavljanjem džihada, i to na način da ti misliš da ljudi oko tebe ne mogu bez tebe, i zavodi te da sunnet Muhammeda, s.a.v.s., ne slijediš, i to na način da do­bre ljude slijediš, i zavodi te samovoljom i tvrdoglavošću, i to na način da ti misliš da će samo Allah, dž.š., i historija suditi, i zavodi te činjenjem nasilja drugima, i to na način da ti misliš da time treba prema onima kojima je nepravda nanesena milostiv biti.

Every girl needs to make an entrance. It’s part of her signature. My hot pink high heels hit the sidewalk and I straightened. My blue jean skirt was brand new and had a bunch of totally rad colorful ruffles on it. My neon green top was spandex and fit like a glove.

Množstvo spôsobov ako žiť svoj život je neobmedzené. Tak prečo sa sami obmedzujete?

Ah, we've had so many masters, Swine or eagle, lean or fat one: Some were tiers, some hyenas, Still we fed this one and that one. Whether one is better than the other: Ah, one boot is always like another When it treads upon you. What I say about them Is we need no other masters: we can do without them! Yes, the wheel is always turning madly, Neither side stays up or down, But the water underneath fares badly For it has to make the wheel go round. (Ach, wir hatten viele Herren Hatten Tiger und Hyänen Hatten Adler, hatten Schweine Doch wir nährten den und jenen. Ob sie besser waren oder schlimmer: Ach, der Stiefel glich dem Stiefel immer Und uns trat er. Ihr versteht, ich meine Dass wir keine andern Herren brauchen, sondern keine! Freilich dreht das Rad sich immer weiter Dass, was oben ist, nicht oben bleibt. Aber für das Wasser unten heisst das leider NurL dass es das Rad halt ewig treibt.)

One of the big lessons I’ve learned over the years is that giving to other people is a gift you give to yourself. Raise the joy of others and you’ll get even more joy. Increase the state of your fellow human beings and, naturally, your own state of being ascends. Success is cool. But significance is rad. Generosity—not scarcity—is the trait of all of the great men and women who have upgraded our world. And we need leaders, pure leaders and not narcissists obsessed with their own self-interests, as never before.

Das Rad [rat] ‘wheel’ • Der Rat [rat] ‘council’ Both words are pronounced with final [t] sound, but the difference in spelling here has a rational basis rather than being simply a historical quirk, as is evident from their plural forms: in the plural of Rad (Räder) the [d] sound is restored, while in that of Rat (Räte) the final [t] remains.

Občutek sramu črpa svojo moč iz neizrekljivosti. Zato ima rad perfekcioniste, saj tako lahko ostane neizražen. … Ravno tako, kotnje bila izpostavljenost svetlobi smrtonosna za gremline, tudi ebsede in zgodbe osvetlijo ta občutek ter ga izničijo.

When you win the child wins, when you lose you both lose.