“
Bogdan voli prerušavanja, maske, boje. Kada mu ne ide, ponekad pred platnom islika lice kao Komanč. Jednom će u Parizu videti dagerotipiju nadrealiste Aragona nastalu u pesnikovu detinjstvu, na kojoj mališa sedi prekršteih nogu, u haljinici, s viticama. Reći da je Šuput takav bilo bi sasvim neodmereno i preterano. Kako veli dopisnik zagrebačkih 'Novosti', on se ne upušta 'ni u kakve avanture suvremenog Pariza, niti u smjelosti picassovskih razmjera'.
Ali, to mu ništa neće smetati da ga na maskenbalu, u pariskom ateljeu Peđe Milosavljevića, vidimo nakinđurenog u kostimu egzotične Japanke! Umetnički svet, koji se okuplja subotom u 'salonu' srpskog slikara, na partijama iznenađenja, podrazumevajuće je dekadentan, nevin. Snebivajuća 'gejša' izazvaće smeh i divljenje jedne Mišel Morgan, Ediž Fejer i Fransoaz Roze. te nekoh balerina i studenata glumačke škole Šarla Dilena. Biće tu i našijenaca, recimo, slikari Milovoje Uzelac i Cuca Sokić, bonvivan Đoka Jajčinac, kao i Dilenova štićenica Olga Kešeljević. Svi će se oni pitati da li bi Bogdan bio smešniji ovako doretan ili sasvim nag. Bogdan, međutim, misli da je kicoš, dandy. Često nema ni franka, no naizgled lako igra ulogu umetnika u gladovanju.
'Malo posle, na istom mestu', pisaće Curici Jovanović, 'jedan Talijan će snimati film, ali samo za domaću upotrebu, onaj na uzanoj pantljici. Mnogobrojni reflektori osvetljavaće filmsku vedet Lizet Lonven, s kojom sam imao čast da izvedem, u društvu sa Uzelcem i Peđom, neke duhovite scene za film i fotografiju.
”
”