“
Naspram takve moći proganjanja i okultiranja, žrtve su se oklijevale pojaviti i bile su nesposobne reintegrisati se u društvu
u kojem paradiraju njihovi doušnici i dželati. Vasili Grossman opisuje to beznadje - Za razliku od jevrejske tragedije u kojoj je medjunarodna zajednica
preuzela na sebe komemoraciju genocida - za žrtve komunizma i nj bližnje koji su imali pravo održavati živo sjećanje na tragediju, dugo je bila nemoguća svaka
komemoracija....
Nakon što su priznali teror oni su od njega napravili alegorijsku figuru Revolucije: "Kada posječemo šumu, iverje se razleti"
"Da bi napravio omlet, moraju se razbiti jaja
”
”