“
Evropa je bila zabrinuta za kršenje i ugrožavanje dva osnovna principa na kojima egzistira punih 50 god i bez kojih nema trajnog mira kako na regionalnom tako i na svjetskom nivou. To su principi nepromjenjivosti granica i princip zaštite ljudskih prava.
Zbog toga i naprijed navedenog mnoge zemlje, ne samo u Evropi već i u svijetu stale, su na stranu BiH uvjerene da su istovremeno
stale na stranu Povelje UN i općeg medjunarodnog prava.
Angažovanje SAD proporcionalno je raslo širenjem svijesti o etn čišćenju i strahotama razaranja u BiH
kao i pritiskom sopstvenog javnog mnijenja koje je tražilo da se konačno nešto odlučnije poduzme.
BiH i rješavanje krize u njoj bila je izuzetna prilika da se održi i poveća prestiž SAD nakon zaljevskog rata ne samo u SAD već i svijetu.
Kada je situacija izgledala najbeznadežnija SAD su stavile svoj prestiž na kocku sa serijom visokorizičnih akcija počevši od sveobuhvatnog diplomatskog napora
u avg, preko teškog bombardovanja srpskih položaja od strane NATO u sept, obustave vatre u okt, Daytona u nov, pa do rasporeda 20.000 američkih trupa u BiH u dec.
Zahvaljujući ovakvom diplomatskom i vojnom angažovanju medj zajednice i uspjesima patriota BiH na frontu, rat je bio gotov - završen.
NATO je prvi put u historiji poslao svoje snage izvan svog područja, a ruske trupe, pod amer zapovjedniptvom, bile su rasporedjene zajedno sa sanagama NATO-a. Dayton i BiH
i aktivnosti u njoj stavili su SAD u epicentar svjetskih zbivanja.
BiH je važna za SAD zbog činjenice da je svojevrstan test spremnosti djelovanja van NATO zone. Iskustva stečena u BiH biće značajna
za rješavanje kriza u budućnosti, što je primjer Kosova i potvrdio.
Ne treba zaboraviti činjenicu da se Daytonskim sporazumom sa stanovišta medjunarodnog prava kao ugovorne trave pojavljuju strane RBiH, RH i SRJ sa punim medj pravnim subjektivitetom.
Sa BiH, njenim susjedom Kosovom, počeo je proces evropeizacije Balkana. Treba imati u vidu činjenicu da diplomatske akcije mogu biti od koristi ako iza njih stoji stvarna snaga odnosno moć.
Vojno prisustvo medj zajednice u BiH rezultat je polit odluka, koje su produkt polit ciljeva glavnih činilaca u medj odnosima.
Donošenjem poznate Rezolucije 1031 od 15.12.1995. NATO je dobio mandat da implementira vojne aspekte Mirovnog sporazuma za BiH.
”
”