“
Prema drevnoj sufističkoj pripovijesti, nekoć je u jednoj od bliskoistočnih
zemalja živio kralj neprestano rastrzan između sreće i potištenosti. I
najmanja sitnica mogla ga je jako uzrujati ili izazvati intenzivnu reakciju,
a sreća bi mu se brzo okretala u razočaranje i očaj. Došao je trenutak
kad se kralj naposljetku umorio od samoga sebe i od života te počeo
tražiti izlaz. Poslao je po mudraca koji je živio u njegovu kraljevstvu i
za koga se govorilo da je prosvijetljen. Kad je mudrac stigao, kralj mu
se obrati: »Želim biti nalik tebi. Možeš li mi dati nešto što bi u moj život
unijelo ravnotežu, vedrinu i mudrost? Platit ću ti koliko zatražiš«.
Mudrac odgovori: »Možda bih ti mogao pomoći. No, cijena je tako
velika da ni čitavo tvoje kraljevstvo ne bi bilo dovoljno. Stoga će to biti
dar ako ga budeš znao cijeniti«. Kralj ga uvjeri i mudrac ode.
Nekoliko tjedana poslije vrati se i preda kralju ukrašenu kutiju od
žada. Kralj otvori kutiju i u njoj pronađe jednostavan zlatni prsten. Na
prstenu su bila urezana slova. Pisalo je I to će proći. »Što to znači?«,
upita kralj. Mudrac odvrati: »Uvijek nosi taj prsten. Što god se dogodi,
prije nego stigneš reći je li dobro i l i loše, dodirni prsten i pročitaj natpis.
Tako ćeš uvijek biti smiren«.
”
”