“
Sami komunisti, naime, uzročnici sviju navedenih zala, danas se više ne priklanjaju svojemu negdašnjem odabranom nauku i političkom smjeru, premda ga
se i ne odriču iskreno, uvjereno i uvjerljivo. Oni ga naknadno nazivaju “antifašizmom", izbjegavajući osramoćeno komunističko ime, kao da će tom
semantičkom smicalicom oprati i njegova nedjela. Ali, dočim je jasno i neupitnoda se pokojni komunizam, najvećim dijelom i u bitnom smislu, opirao fašizmu
(uz iznimku dvogodišnjeg razdoblja u kojemu je vrijedio pakt Staljin-Hitler, odnosno Molotov-Ribbentrop!), te da je dakle bio antifašistički, istina je i to da su se fašizmu jednako opirale i liberalne demokracije. To jest smisao spomenute semantičke smicalice: sugerirati da je komunistička politika bila jednako blaga i umjerena, benigna, kao i ona zapadnih demokracija. Ta obje su bile protiv najvećeg zla, protiv zločina po sebi, protiv fašizma. Obje su bile antifašističke, u tome se utapaju sve njihove razlike. Jer, ako se komunizam borio protiv totalitarnoga
što ga se pripisuje fašizmu, onda jasno da nije mogao i sam biti totaliaran. Neka - doduše ponešto osebujna - vrsta demokracije, dakle.
I dok se bivši komunizam danas, u refleksu samoobrane i samoopravdavanja, eufemistički naziva “antifašizmom'"!**, njegovi kritičari gotovo u pravilu osuđuju ga kao “fašizam", možda uz dodatak “crveni" (za razliku od crnog). ali svakako “fašizam". Antifašističkim kritičarima komunizma čini se da nema većega zla na ovom svijetu od fašizma (naučili su se riječ “fašizam" rabiti u funkciji batine, umjesto kako bi njome označili jedan zbiljski povijesni pokret i poredak!), te da stoga ne bi djelovalo dostatno strašno kada bi se za komunizam rabilo njegovo vlastito ime, [ tako komunizam, u različitim uporabama, već prema tome drži li ga se nečim dobrim ili nečim lošim, postaje i “antifašizam" i “fašizam"", samo da ne_bi morao biti onim što jest, naime komunizmom. Komunisti se boje da bi riječ “komunizam“ zvučala odveć odbojno, a antikomunisti da je ona preblaga za označavanje nevolja što nam ih je donijela ta povijesna pošast. Komunizam je, ipak, bio dostatno katastrofalni
fenomen ljudske povijesti da bi ga se moglo zvati po imenu, ne angažirajući, radi efekta, tobože veća zla.
”
”