Pa Quotes

We've searched our database for all the quotes and captions related to Pa. Here they are! All 100 of them:

Hikayatin mo lahat ng kakilala mo na magkaroon ng kahit isa man lang paboritong libro sa buhay nila. Dahil wala nang mas kawawa pa sa mga taong literado pero hindi nagbabasa.
Bob Ong
Nakalimutan na ng tao ang kabanalan n'ya, na mas marami pa s'yang alam kesa sa nakasulat sa Transcript of Records n'ya, mas marami pa s'yang kayang gawin kesa sa nakalista sa resume n'ya, at mas mataas ang halaga n'ya kesa sa presyong nakasulat sa payslip n'ya tuwing sweldo.
Bob Ong (ABNKKBSNPLAKo?! (Mga Kwentong Chalk ni Bob Ong))
Imbis na magtanong ka ng ‘Hindi pa ba sapat?’, bakit hindi mo na lang kalimutan ang lahat? Kung alam mong binabalewala ka na, tanggapin mong nagsasawa na s’ya.
Bob Ong
Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se merio onim što više ne postoji. Ovako se mešaju utvare i život, pa nema ni čistog sećanja, ni čistog života.
Meša Selimović (Death and the Dervish)
Just the other day, I was in my neighborhood Starbucks, waiting for the post office to open. I was enjoying a chocolatey cafe mocha when it occurred to me that to drink a mocha is to gulp down the entire history of the New World. From the Spanish exportation of Aztec cacao, and the Dutch invention of the chemical process for making cocoa, on down to the capitalist empire of Hershey, PA, and the lifestyle marketing of Seattle's Starbucks, the modern mocha is a bittersweet concoction of imperialism, genocide, invention, and consumerism served with whipped cream on top.
Sarah Vowell
Don't give in to fear. Be strong, like i know you are. An never give up, d'you unnerstand, never. No matter what happens. I stare at him. I won't, I says. I ain't no quitter, Pa. That's my girl.
Moira Young (Blood Red Road (Dust Lands, #1))
Nalaman kong maswerte ako dahil pinaglaro at pinag-aral ako ng magulang ko nung bata pa 'ko. Hindi pala lahat ng bata e dumaraan sa kamusmusan.
Bob Ong (ABNKKBSNPLAKo?! (Mga Kwentong Chalk ni Bob Ong))
Jer, i najveće pustinje imaju svoje proleće, pa ma kako kratko i neprimetno bilo.
Ivo Andrić (Gospođica (Bosnian Trilogy, #3))
- Ne treba se bojati ljudi. - Pa ja se i ne bojim ljudi, nego onog što je neljudsko u njma.
Ivo Andrić
She thought to herself, "This is now." She was glad that the cozy house, and Pa and Ma and the firelight and the music, were now. They could not be forgotten, she thought, because now is now. It can never be a long time ago.
Laura Ingalls Wilder (Little House in the Big Woods (Little House, #1))
Mga bata pa kayo. Pag pinaniwalaan namin kayong hindi kayo naglaro ng tubig kahit na basang-basa ang mga damit ninyo, kayo ang niloloko namin. Hindi kayo ang nakakapanloko.
Bob Ong (Macarthur)
Poslao sam joj kišu. Nemojte se ljutiti vi koji ste joj blizu pa ste pokisli. Ona stvarno voli kišu. A ja volim kad je sretna..
Đorđe Balašević
We do not have to be mental health professionals to identify the traits of the possible sociopaths among us.
P.A. Speers (Type 1 Sociopath - When Difficult People Are More Than Just Difficult People)
Kaso kailangan nya ko.." "Eh para san pa--" "At kailangan kita. Kailangan kita Athena.
Bianca B. Bernardino (She's Dating the Gangster)
Kung mahal mo talaga yung tao, hindi ka na maghahanap pa ng iba. -Kenji Delos Reyes
Bianca B. Bernardino (She's Dating the Gangster)
Never go into the deep parts of the forest, for there are many dangers there, both dark and bright, and they will ensnare your soul.
Robert Beatty (Serafina and the Black Cloak (Serafina, #1))
Tama na sa akin 'yung maligaya ako paminsan-minsan. Para kapag malungkot ako, masasabi ko sa sarili ko: Minsan naman, maligaya rin ako.
Lualhati Bautista (Bata, Bata... Pa'no Ka Ginawa?)
When the fiddle had stopped singing Laura called out softly, "What are days of auld lang syne, Pa?" "They are the days of a long time ago, Laura," Pa said. "Go to sleep, now." But Laura lay awake a little while, listening to Pa's fiddle softly playing and to the lonely sound of the wind in the Big Woods,… She was glad that the cozy house, and Pa and Ma and the firelight and the music, were now. They could not be forgotten, she thought, because now is now. It can never be a long time ago.
Laura Ingalls Wilder
How could a just God permit great misery? The Haitian peasants answered with a proverb: "Bondye konn bay, men li pa konn separe," in literal translation, "God gives but doesn't share." This meant... God gives us humans everything we need to flourish, but he's not the one who's supposed to divvy up the loot. That charge was laid upon us.
Tracy Kidder
Bakit kaya ganun? Liligawan nila tayo. Papakitaan ng magandang ugali. Yung gagawin pa tayong prinsesa ng buhay nila. Yung ipaparamdam nila sa atin na hindi nila kayang mabuhay kung wala tayo. Tapos kapag na-fall na tayo at handa na natin silang mahalin, bigla na lang mababago ang lahat. We're not princesses anymore.
Marcelo Santos III (Para sa Broken Hearted)
Pies pa' que los quiero, si tengo alas pa' volar
Frida Kahlo
Ne znam s kim se vi družite, ali ja već više meseci, kako sednem za neki sto, čujem kukanje. Žale se ljudi na dinar, na cene, na penzije, na situaciju ovde ili tamo, na mlade, na stare... I kukaju... Sve mi je dosadnije, zato, da se viđam i da se srećem. Pa mi je lepše da se zatvorim u svoju sobu...da prelistam neku poštenu knjigu i da još malo verujem, đavo ga odneo, da na svetu ima i lepih stvari... A ima ih. Verujte
Miroslav Antić
She heard pa shouting,"Jiminy crickets!It's raining fish-hooks and hammer handles!
Laura Ingalls Wilder (On the Banks of Plum Creek (Little House, #4))
Kad si jako mali, jedna si osoba. Kasnije se praviš da si barem dvije, pa onda tri i tako to ide dok ne odrasteš. Bio sam mnogo djece, a u meni je bilo samo malo djetinjstva.
Kristian Novak (Črna mati zemla)
Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja.
Meša Selimović (Magla i mjesečina)
Quien con­tro­la el pa­sa­do —decía la con­sig­na del Par­ti­do— con­tro­la el fu­tu­ro. Quien con­tro­la el pre­sen­te con­tro­la el pa­sa­do
George Orwell (1984)
S Tugom jednostavno treba umeti... Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola... I, pazi... Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu... I onda si gotov... Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija... I nikada te više neće zaobići.
Đorđe Balašević
Pukang ama talaga, sa karami-ramihan ng pwedeng siksikan nya, bakit sa isip pa.
Eros S. Atalia (Ligo Na U, Lapit Na Me)
Mas sumaya nga lang nang dumating sya. Pero bakit nung umalis sya, hindi na ako naging kasinsaya gaya ng dati bago pa sya dumating?
Eros S. Atalia (Ligo Na U, Lapit Na Me)
He is sorry- For everything- For Prentisstown- For Viola- For Ben- For every failure and every wrong- For letting his pa down- And he's looking up at me- And he's begging me- He's begging me- Like I'm the only one who can forgive him- Like it's only me who's got the power- Todd?- Please- And all I can say is "Davy-" And the fright and the terror in his Noise is too much- It's too much- And then it stops. Davy slumps, eyes still open, eyes still staring back at me, eyes still asking (I swear) for me to forgive him. And he lies there, still. Davy Prentiss is dead.
Patrick Ness (The Ask and the Answer (Chaos Walking, #2))
Sabi ng nanay ko, 'yan daw totoo... di raw dapat ikahiya!" "E kung magnanakaw ka, di mo ikakahiya?" "Sabi ng nanay ko, kung ikakahiya mo... h'wag mong gagawin!
Lualhati Bautista (Bata, Bata... Pa'no Ka Ginawa?)
I love you. Yung pagmamahal ko sayo kasing lalim ng pinakamalalim na dagat sa buong mundo. I love you. Yung pagmamahal ko sayo kasing laki ng pinag sama samang planeta. I love you. Yung pagmamahal ko sayo mas matagal pa sa forever. I love you. Yung pagmamahal ko sayo hinde na mapapalitan ng kahit sino. I love you. Kahit ilang beses pa kitang kelangan pakasalan gagawin ko. Kahit na sa lahat ng simbahan sa buong mundo, gagawin ko. I love you. Kahit na ipagtabuyan mo ko, kahit na mag sawa ka sakin, kahit na iwanan mo ko, ikaw at ikaw parin ang mamahalin ko. Hahanapin kita kahit san ka magpunta. At pag nahanap kita, hinde na kita ulit papakawalan pa. I love you. Kahit gaano kasakit, kahit gaano kahirap hinde kita iiwan. I love you. Yung pagmamahal ko sayo, hinde na mawawala. I love you, Athena. I love you, I love you, I love you.. UhnJaeNa, YongWonHee.
Bianca B. Bernardino (She's Dating the Gangster)
Lumala ang late, dumami ang absences. ‘Yan ang katangian ng 2 sem ko. Pero noong panahon na ‘yon hindi ko pa rin alam kung ano na nangyayari sa pag-aaral ko. May isang bagsak na subject, pero ayos lang. Kumbaga sa action film e, nadaplisan lang ako ng bala sa braso. Walang problema.
Bob Ong (ABNKKBSNPLAKo?! (Mga Kwentong Chalk ni Bob Ong))
The one thing that you have that nobody else has is you. Your voice, your mind, your story, your vision. So write and draw and build and play and dance and live as only you can." [Keynote Address, University of the Arts, 134th Commencement (Philadelphia, PA, May 17, 2012)]
Neil Gaiman
Pa? You never said. What'm I gonna be? Good or bad? He kisses the top of my head. Whispers in my ear, so's only him and me can hear. You, my darlin daughter, are gonna be somethin else entirely.
Moira Young (Rebel Heart (Dust Lands, #2))
Ne, ne mogu reći da je to bila ljubav na prvi pogled. Ali mogu reći da je to bila Ljubav Na Taj Pogled, pa koji je da je..
Đorđe Balašević
Kaya nga sa fairy tale, lagi na lang sinasabing 'and they live happily ever after' kasi hindi maikwento ano talaga ang naging ending. Nung magpakasal ang prinsesang maganda sa isinumpang prinsipe na naging palaka na bumalik uli sa pagiging gwapo ng prinsipe(matapos mahalikan), hindi pa naman ending yun. Kalagitnaan pa lang ng buhay nila yun. Ilan ang anak nila? Nanganak kaya ang prinsesa ng butete? Ano ang nangyari sa kanila nung tumanda sila? Sino ang unang namatay? kahit nga ang buhay sa mundo, matapos di umano ang katapusan ng mundo, magsisimula uli ang tao sa bagong paraiso. Wala pa ring closure.
Eros S. Atalia (Ligo Na U, Lapit Na Me)
Isa pa, pwede nga ring yung TV talaga ang may sumpa. Dahil ang TV, para ring drugs, pero ligal. Isipin mo, bakit isa ito sa mga unang-unang pinupundar ng mga Pilipino kahit gaano sila kahirap? Kasi malaking tulong ang telebisyon para lumimot. Para tumakas sa realidad.
Bob Ong (Lumayo Ka Nga Sa Akin)
I grew up on a Christmas tree farm in Reading, PA. It was the most magical fun childhood. We had grape arbours and we would make jam with my mom. My dad would go to work and he'd come home. He'd clean out stalls and fix split-row fences.
Taylor Swift (Taylor Swift Songbook: Guitar Recorded Versions)
The toxic behaviors were there before you decided to enter into relationships with them. The signs were there. You may have chosen to look the other way, but the signs were there.—
P.A. Speers (Type 1 Sociopath - When Difficult People Are More Than Just Difficult People)
E, kung lahat kami, special... Sino pa ang hindi special? Kaya nga special , hindi pangkaraniwan. Kakaiba. Kung pareparehas kaming special, sino pa ang special? Para maging special, dapat may egg, may dalawang scoop ng ice cream, may ube't leche plan.
Eros S. Atalia (Ligo Na U, Lapit Na Me)
You know me.. you believe me, right?" "Hindi kita ganun kakilala para paniwalaan kaagad." "Ganon na ba talaga tingin mo saken? Ang hirap kasi sayo ako na nga tong nasa tabi mo sa iba ka pa rin nakatingin. Hindi mo ba napapansin ha? You still don't know it, do you? Can't you feel it? Can't you fucking feel it?" "Anong hindi ko napapansin? Ano bang hindi ko alam? Anong hindi ko maramdaman?" "I like you, you idiot!" "Ako ba hinde?!
Bianca B. Bernardino (She's Dating the Gangster)
Ova žena je ćudljiva, vječiti april, vesela je pa tmurna, pričljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne određuje dan već trenutak, slučajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da će biti. Obična je samo kad zaboravi.
Meša Selimović (Magla i mjesečina)
Hikayatin mo lahat ng mga kakilala mo na magkaroon ng kahit isa man lang paboritong libro sa buong buhay nila. Dahil wala nang mas nakakaawa pa sa mga taong literado pero hindi nagbabasa...bilang tao, may karne sa loob ng bungo mo na nangangailangan ng sustansya.
Bob Ong (Stainless Longganisa)
Neko emocije troši polagano,a neko svoje srce ispali razuzdano,kao pun šaržer,pa u jednoj kišovitoj aprilskoj noći odvoli za čitav život.
Đorđe Balašević
Ma sighed gently and said, "A whole year gone, Charles." But Pa answered, cheerfully: "What's a year amount to? We have all the time there is.
Laura Ingalls Wilder (Little House on the Prairie (Little House, #3))
Alam ko, may mas malaki pang mundo na naghihintay kong magalugad, madaanan, matapakan o masulyapan man lang. Pupunta rin ako dyan. Hinay-hinay lang. Dayuhan pa ako sa sarili kong mundo. Parang alien.
Eros S. Atalia
Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolazi. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.
Meša Selimović (Death and the Dervish)
Love makes you weak. Carin fer somebody that much means you cain't think straight. Look at Pa. Who'd wanna end up like him? I ain't never gonna love nobody. It's better that way.
Moira Young (Blood Red Road (Dust Lands, #1))
Di ko alam kung paano ie-explain, pero, para sa akin, ang bag ng babae ay simbolo ng kanyang daigdig. The mere fact na nag-decide ang babae na yun ang laman at bigat ng bag niya, 'yun ang personal nyang mundo. Kaya niya dinala yun kasi yun ang kaya nyang dalhin. Anytime, anywhere. Nadadala niya yun from point A to point B. Pero kapag nakakita na ng lalake, dapat lalake na ang magpatuloy ng pagdadala from point B to point C? Kapag umalis ba ang babae mula sa kanyang bahay, aware siya na may lalakeng magbibitbit ng bag niya? I don't think so. Even without the guy, dadalhin pa rin naman ng babae yun kahit saan siya magpunta. Kaya ako, hinahayaan ko lang bitbitin ng babae ang kanyang bag. Gusto kong sabihin sa kanya na with or without me, or each other, tuloy lang ang pagbibitbit ng mundo, ng kani-kaniyang daigdig.
Eros S. Atalia (It's Not That Complicated: Bakit Hindi pa Sasakupin ng mga Alien ang Daigdig sa 2012)
Kung pareparehas kaming special, sino pa ang special?
Eros S. Atalia (Ligo Na U, Lapit Na Me)
Testirajući moju ravnodušnost otkrila je da ni njoj nije svejedno da li je meni svejedno. Pa dobro. Nešto se vec moralo desiti na našem grafikonu
Đorđe Balašević (Tri posleratna druga)
The way I see it," Miles went on, "it's no good hiding yourself away, like Pa and lots of other people. And it's no good just thinking of your own pleasure, either. People got to do something useful if they're going to take up space in the world.
Natalie Babbitt (Tuck Everlasting)
But still, here are the words Despereaux Tilling spoke to his father. He said, "I forgive you, Pa!" And he said those words because he sensed that it was the only way to save his heart, to stop it from breaking in two. Despereaux, reader, spoke those words to save himself.
Kate DiCamillo (The Tale of Despereaux)
Kad rat pravi zurku, redosled gostiju uvek je isti... Prvo dodu Popovi... Pa Topovi... Pa Lopovi...
Đorđe Balašević (Jedan od onih života)
If only I had some grease I could fix some kind of a light," Ma considered. "We didn't lack for light when I was a girl before this newfangled kerosene was ever heard of." "That's so," said Pa. "These times are too progressive. Everything has changed too fast. Railroads and telegraph and kerosene and coal stoves--they're good things to have, but the trouble is, folks get to depend on 'em.
Laura Ingalls Wilder (The Long Winter (Little House, #6))
Wala pa akong nakikitang aso na nagpapakitang-aso. Pero maraming taong nagkukunwaring tao.
Eros S. Atalia
Despereaux looked at his father, at his grey-streaked fur and trembling whiskers and his front paws clasped together in front of his heart, and he felt suddenly as if his own heart would break in two. His father looked so small, so sad. "Forgive me," said Lester again. Forgiveness, reader, is, I think, something very much like hope and love, a powerful, wonderful thing. And a ridiculous thing, too. Isn't it ridiculous, after all, to think that a son could forgive his father for beating the drum that sent him to his death? Isn't it ridiculous to think that a mouse ever could forgive anyone for such perfidy? But still, here are the words Despereaux Tilling spoke to his father. He said, "I forgive you, Pa." And he said those words because he sensed it was the only way to save his own heart, to stop it from breaking in two. Despereaux, reader, spoke those words to save himself.
Kate DiCamillo (The Tale of Despereaux)
THERE IS A GAS LEAK IN THE BASEMENT OF THE SCHOOL. THERE IS NO NEED TO PANIC. IT IS JUST A GAS LEAK WHICH MAY LEAD TO AN EXPLOSION AT ANY MOMENT. PLEASE ALL GO TO THE OVAL, AS PER THE FIRE DRILLS. -Charlie on the P.A.
Jaclyn Moriarty (The Year of Secret Assignments (Ashbury/Brookfield, #2))
Minsan ang katangahan ay parang sipon. Hindi namamalayan pero kusang dumadapo. Walang gamot. Naiiwasan sa pamamagitan ng tamang life style o pagaalaga sa sarili. Pero hindi 100% na sipon-free kahit ang pinakamalusog na tao. Kapag dinapuan, may mga paraan para mapabilis ang pagtigil. Hindi nakakahiya ang magkasipon. Natural lang yan. Pero wag naman ipagmalaki kung meron na. Wag hayaang tumulo-tulo, lumobo-lobo at ipakitang apektado ang pagsasalita, panlasa, pandinig, at paningin.Wag ipangalandakan ang katangahan, tulad ng sipon, nakakahawa at baka maraming maapektuhan. Eto ako, di lang nagpakita, inirampa pa ang katangahan.
Eros S. Atalia (It's Not That Complicated: Bakit Hindi pa Sasakupin ng mga Alien ang Daigdig sa 2012)
Prvo je bio samo želja, daleka, nedohvatljiva. Onda priviđenje, lelujavo, nestvarno. Pa stvarnost, duboka, istinita, strasna. Poslije bol, žestok. Onda zaborav, dug, težak. Je li od svega ostala jedino skrivena misao koja samo ponekad boli?
Nura Bazdulj-Hubijar
Hindi achievement ang tawag ko sa gano'n. Suwertihan lang 'yong ipinanganak ka nang maganda. Ang achievement e something you work hard to attain.
Lualhati Bautista (Bata, Bata... Pa'no Ka Ginawa?)
Čemu bi uopšte život trebalo da vodi? Kad već hoćeš da čuješ šta mislim o tome, reći ću ti: samo bez aplauza, molim! Neću da utucam ovaj svoj životić u nekom nreperstanom čekanju. Šta radiš celog bogovetnog dana, samo nešto čekaš? Platu, večeru, proleće, letovanje, zimu, da provri ručak, da se ugreje peć, maturu, pa fakultet, pa muža, pa decu, pa unuke, pa kišu, pa sunce, pa da prestane vetar, pa da otplatiš kredit, pa da ti se očiste dosadni gosti iz kuće, pa da poče predstava, da počne neka televizijska masaža – i šta si radio? Ništa! Neprestano si nekog đavola čekao i on je stvarno stigao jednog dana, taj đavo, mislim, ali sorry, bilo je već kasno. Hoću da mi se sve dešava odmah. Evo sada! Hoću da ćutim i slušam muziku koja mi se dopada i da nipta ne čekam, već samo da postojim, tako nekako – da osećam ruke, noge, zube, nepce, kosu; jednom rečju oću da baš sad živim, ako si razumeo šta oću da kažem?
Momo Kapor (Beleške jedne Ane)
Paano mo malalaman kung hindi ka magtatanong? Pero andami-dami nating nalalaman kahit hindi tayo nagtatanong. Paano ka pa magtatanong kung alam mo na ang sagot. Pero paano ka magtatanong kung hindi mo alam kung ano ang iyong itatanong? Paano mo sasagutin ang tanong sa iyo kung hindi mo alam ang isasagot? Paano ka sasagot kung hindi mo alam ang tanong. (Kunsabagay, sa buhay na ito, madalas, tama ang sagot, mali nga lang ang tanong).
Eros S. Atalia
Već dugo se u meni miješa vrijeme i prostor, pa ne znam gdje sam, ni kad se to desilo što mislim. Ne postoje granice, kao u pustinji, kao na nebu, i sjećanja mirno prelaze, smještajući se ondje gdje im je zgodnije. Liče na oblake, svejedno im je gdje su, svejedno im je kad nastanu i kad nestanu. To mi ne smeta, čak je ugodno: ne osjećam potrebu da išta razrješavam.
Meša Selimović (The Fortress)
Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti !
Meša Selimović (Tvrđava)
I’ll wait for you.. I can do that, right? hihintayin kita hanggang sa magsawa ako kakaintay sayo.. hanggang sa mapagod ako.. hanggang sa mawalan na ako ng lakas kakaintay sayo..” “Wag na Athena.. please. Wag mo na akong intayin..” “Pero gusto ko.. Hayaan mo na lang akong mag hintay kahit na alam kong wala na akong iniintay pa. Tama na, please.. Wag mo na akong intayin.. yun na lang hinihiling ko..” he sighed while I cried. “Wag ka namang umiyak oh.. please.. “Bakit hinde ako iiyak? Eh mawawala ka na sakin..” “Hinde naman ako mawawala eh.. “Magkatabi naman tayo sa classroom diba? Magkakasama rin naman tayo.. Magkaibigan pa rin tayo..” naiyak ako lalo sa huling sinabi niya.. “I love you.. I’m sorry Athena.. Bye..
Bianca B. Bernardino (She's Dating the Gangster)
OPOMENA Čuj, reći ću ti svoju tajnu: ne ostavljaj me nikad samu kad neko svira. Mogu mi se učiniti duboke i meke oči neke sasvim obične. Može mi se učiniti da tonem u zvuke, pa ću ruke svakom pružiti. Može mi se učiniti lepo i slatko voleti kratko za jedan dan. Ili mogu kom reći u tome času čudesno sjajnu, predragu mi tajnu koliko te volim. O, ne ostavljaj me nikad samu kad neko svira. Učiniće mi se: negde u šumi ponovo sve moje suze teku kroz samonikle neke česme. Učiniće mi se: crn leptir jedan po teškoj vodi krilom šara što nekad neko reći mi ne sme. Učiniće mi se: negde kroz tamu neko peva i gorkim cvetom krvavog srca u ranu dira. O, ne ostavljaj me nikad samu, nikad samu, kad neko svira.
Desanka Maksimović
Dati naman akong masaya bago pa dumating si Jen. Mas sumaya nga lang nang dumating siya. Pero bakit nang umalis siya, hindi na ako naging kasinsaya gaya ng dati bago pa siya dumating? Hindi kaya dahil imbes na isama ko si Jen sa daigdig ko, siya ang ginawa kong daigdig? Kung naging masaya ako bago dumating si Jen, pwede rin ako maging masaya kahit wala na siya. Hindi siya ang dahilan ng pag-inog ng mundo ko, hindi rin dapat siya ang dahilan ng pagtigil nito.
Eros S. Atalia (It's Not That Complicated: Bakit Hindi pa Sasakupin ng mga Alien ang Daigdig sa 2012)
Oh, they’ll be punished.” Amaranthe smiled and pointed at the heretofore silent Sicarius. “Pa here, he’s the farm dis-ci-pli-nar-i-an. He was a soldier and he knows how to lay into a man an’ make him wish he’d never thunk of running off. Ain’t that right, Pa?” She smiled up at Sicarius. “Yes,” he said flatly. “Ma.
Lindsay Buroker (The Emperor's Edge (The Emperor's Edge, #1))
It can't beat us!" Pa said. "Can't it, Pa?" Laura asked stupidly. "No," said Pa. "It's got to quit sometime and we don't. It can't lick us. We won't give up." Then Laura felt a warmth inside her. It was very small but it was strong. It was steady, like a tiny light in the dark, and it burned very low but no winds could make it flicker because it would not give up.
Laura Ingalls Wilder (The Long Winter (Little House, #6))
DEAR DI­ARY You are greater than the Bible And the Con­fer­ence of the Birds And the Up­an­ishads All put to­geth­er You are more se­vere Than the Scrip­tures And Ham­mura­bi’s Code More dan­ger­ous than Luther’s pa­per Nailed to the Cathe­dral door You are sweet­er Than the Song of Songs Might­ier by far Than the Epic of Gil­gamesh And braver Than the Sagas of Ice­land I bow my head in grat­itude To the ones who give their lives To keep the se­cret The dai­ly se­cret Un­der lock and key Dear Di­ary I mean no dis­re­spect But you are more sub­lime Than any Sa­cred Text Some­times just a list Of my events Is holi­er than the Bill of Rights And more in­tense
Leonard Cohen (Book of Longing)
Prkoseći zakonu gravitacije,u njenom oku je blistala malena suza, a onda se ipak otkinula i nestala putujući kraj nosića. Znam,more je potopilo Atlantidu i krckajući stijene kao lješnjake išaralo lolkalnu planetu. Brzaci lome turbine,a mutne velike rijeke nakrive šešir,pa potope Kinu i Indiju kao veliki bijes… I nikom ništa! Ali,suza je kraljica! SUZA JE NAJMOĆNIJA VODENA SILA!
Đorđe Balašević (Tri posleratna druga)
Gold makes monsters of men.
Erin Bowman (Vengeance Road (Vengeance Road, #1))
I heard the story of what Pa allegedly said to Mummy the day of my birth: Wonderful! Now you’ve given me an Heir and a Spare—my work is done. A joke. Presumably. On the other hand, minutes after delivering this bit of high comedy, Pa was said to have gone off to meet with his girlfriend. So. Many a true word spoken in jest.
Prince Harry (Spare)
Ona je moja suprotnost. Ja nisam jednostavan, delujem uznemirujuće, sve je u meni nesigurno, nemam oslonca, tražim nemoguće i onda sam vrlo neugodan, pa mučim sebe i druge. Neću da joj kažem, žao mi je, boli me, želio sam da me prizna kao jedinu svoju mogućnost. Ne iz sujete, već iz potrebe, koja za mene znači sve, da budem bezuslovno prihvaćen na ovom prelasku u život koji se još ne pokazuje, u kojem ću biti potvrdjen ili odbačen. Kažem: odbačen, a ne verujem u to. Zato sam želio da stane uza me, hvatao sam se za nju, gurao je da pobijedi oklijevanje, činila mi se dovoljno sigurna da me podrži. Ali, bilo je važno da to učini sama, od svoje volje.
Meša Selimović (Tišine)
Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san. Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak nek te mota u ludi polet vihor lud. Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena.
Tin Ujević (Igračka vjetrova)
Totoong mahal pa rin ang galunggong at wala pa ring makain ang mga nagtatanim ng bigas. At iyon mismo ang dahilan kaya patuloy ang pagtatanim ng mga pangarap... patuloy ang pagsulong ng mga adhikain. Pero hindi isang lipunan ng mga desaparesido ang nalikha ng lahat ng pakikipaglaban... kundi isang buong magiting na kasaysayan.
Lualhati Bautista
It doesn’t matter who you marry, as long as he thinks like you and is a gentleman and a Southerner and prideful. For a woman, love comes after marriage.” “Oh, Pa, that’s such an Old Country notion!” “And a good notion it is! All this American business of running around marrying for love, like servants, like Yankees! The best marriages are when the parents choose for the girl. For how can a silly piece like yourself tell a good man from a scoundrel?
Margaret Mitchell (Gone with the Wind)
Then Pa looked straight at Laura and said, 'You girls keep away from the camp. When you go walking. don't go near where the men are working, and you be sure you're back here before they come in for the night. There's all kinds of rough men working on the grade and using rough language, and the less you see and hear of them the better. Now remember, Laura. And you too, Carrie.' Pa's face was very serious. 'Yes, Pa' Laura promised, and Carrie almost whispered , 'Yes, Pa.' Carrie's eyes were large and frightened. She did not want to hear rough language, whatever rough language might be. Laura would have liked to hear some, just once, but of course she must obey Pa.
Laura Ingalls Wilder
Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari to ne može. Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas. Ne mogu da mu kažem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj. Ali, bilo ovako ili onako, u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati. Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban, što nisam zamjerio ničemu ma šta da je rekao ili učinio, i što mi je sve njegovo postalo važno. Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge. Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život. Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo. Prijateljstvo se ne bira, ono biva ko zna zbog čega kao ljubav. A ništa ja nisam poklonio tebi već sebi.
Meša Selimović
I can read it. I can read her. Cuz she’s thinking about how her own parents also came here with hope like my ma. She’s wondering if the hope at the end of our hope is just as false as the one that was at the end of my ma’s. And she;s taking the words of my ma and putting them into the mouths of her own ma and pa and hearing them say that they love her and they miss her and they wish her the world. And she’s taking the song of my pa and she’s weaving it into everything else till it becomes a sad thing all her own. And it hurts her, but it’s an okay hurt, but it hurts still, but it’s good, but it hurts. She hurts. I know all this. I know it’s true. Cuz I can read her. I can read her Noise even tho she ain’t got none. I know who she is. I know Viola Eade.
Patrick Ness
Doormatitis: door-mat-i-tis noun; low self-worth. A learned behavior where the infected person allows others to walk all over them, blame them, treat them terribly, always giving the boundary crossers the benefit of the doubt. They make excuses for them, They will give in to guilt and intimidation and give the boundary crossers what they want again and again.
P.A. Speers (Type 1 Sociopath - When Difficult People Are More Than Just Difficult People)
Pinapakita nyong mga dayuhang libro pa rin at mga dayuhang libro lang ang tinatangkilik ng mga tao. Bakit magsusugal ang mga publisher sa Pilipinong manunulat kung hindi naman pala mabili ang mga kwentong isinusulat ng mga Pilipino? At kung walang mga publisher na tatanggap ng mga trabaho ng mga Pilipinong manunulat, sino pa ang gugustong magsulat? Kung walang magsusulat, ano ang kahihinatnan ng panitikan sa bansa at sa kakayanan nating bumasa't sumulat?
Bob Ong (Lumayo Ka Nga Sa Akin)
Kaloka! Ito ba ang Pilipinas na gustong iligtas nina Lola Sepa at Emil? Iligtas mula saan? Kung sarili nga ayaw nitong iligtas! Ang gusto lang ng mga ito'y kumain, tumae, mag-Glutathione, saka pumunta sa weekend markets, mag-malling para makalibre ng air-con, mag-text ng corny jokes, sumingit sa pila ng bigas, saka umasa ng suwerte sa lotto o sa TV! Kapag may bagyo o lindol o anumang problema'y laban pero susuko din agad at makakalimot, o kaya ay magma-migrate! Ilang taon na ba ang bansang ito pero bakit hanggang ngayo'y wala pa ring pinagkatandaan?
Ricky Lee (Si Amapola sa 65 na Kabanata)
My father had put these things on the table. I looked at him standing by the sink. He was washing his hands, splashing water on his face. My mamma left us. My brother, too. And now my feckless, reckless uncle had as well. My pa stayed, though. My pa always stayed. I looked at him. And saw the sweat stains on his shirt. And his big, scarred hands. And his dirty, weary face. I remembered how, lying in my bed a few nights before, I had looked forward to showing him my uncle's money. To telling him I was leaving. And I was so ashamed.
Jennifer Donnelly (A Northern Light)
Razmišljao sam kako je ono All you need is love obično sranje! Sve što trebaš u životu je nečije uho, malo polupanje, mrvica osmijeha od koje se može prehraniti cijeli dan, samo jedna riječ što će te izvući iz bespuća i suhe pustinje vlastitosti u kojoj ti se jekom, sve slabijom i slabijom vraća tvoj glas, a ispružena ruka ostaje prazna, znojava, pa suha, nepotrebna i iscrpljena, gdje nemaš koga upitati: “Sjećaš li se...?”, gdje tebi nema niko uputiti isto pitanje...
Dario Džamonja
The Western States nervous under the beginning change. Texas and Oklahoma, Kansas and Arkansas, New Mexico, Arizona, California. A single family moved from the land. Pa borrowed money from the bank, and now the bank wants the land. The land company--that's the bank when it has land --wants tractors, not families on the land. Is a tractor bad? Is the power that turns the long furrows wrong? If this tractor were ours it would be good--not mine, but ours. If our tractor turned the long furrows of our land, it would be good. Not my land, but ours. We could love that tractor then as we have loved this land when it was ours. But the tractor does two things--it turns the land and turns us off the land. There is little difference between this tractor and a tank. The people are driven, intimidated, hurt by both. We must think about this. One man, one family driven from the land; this rusty car creaking along the highway to the west. I lost my land, a single tractor took my land. I am alone and bewildered. And in the night one family camps in a ditch and another family pulls in and the tents come out. The two men squat on their hams and the women and children listen. Here is the node, you who hate change and fear revolution. Keep these two squatting men apart; make them hate, fear, suspect each other. Here is the anlarge of the thing you fear. This is the zygote. For here "I lost my land" is changed; a cell is split and from its splitting grows the thing you hate--"We lost our land." The danger is here, for two men are not as lonely and perplexed as one. And from this first "we" there grows a still more dangerous thing: "I have a little food" plus "I have none." If from this problem the sum is "We have a little food," the thing is on its way, the movement has direction. Only a little multiplication now, and this land, this tractor are ours. The two men squatting in a ditch, the little fire, the side- meat stewing in a single pot, the silent, stone-eyed women; behind, the children listening with their souls to words their minds do not understand. The night draws down. The baby has a cold. Here, take this blanket. It's wool. It was my mother's blanket--take it for the baby. This is the thing to bomb. This is the beginning--from "I" to "we." If you who own the things people must have could understand this, you might preserve yourself. If you could separate causes from results, if you could know Paine, Marx, Jefferson, Lenin, were results, not causes, you might survive. But that you cannot know. For the quality of owning freezes you forever into "I," and cuts you off forever from the "we." The Western States are nervous under the begining change. Need is the stimulus to concept, concept to action. A half-million people moving over the country; a million more restive, ready to move; ten million more feeling the first nervousness. And tractors turning the multiple furrows in the vacant land.
John Steinbeck (The Grapes of Wrath)
When the fiddle had stopped singing Laura called out softly, “What are days of auld lang syne, Pa?” “They are the days of a long time ago, Laura,” Pa said. “Go to sleep, now.” But Laura lay awake a little while, listening to Pa’s fiddle softly playing and to the lonely sound of the wind in the Big Woods. She looked at Pa sitting on the bench by the hearth, the firelight gleaming on his brown hair and beard and glistening on the honey-brown fiddle. She looked at Ma, gently rocking and knitting. She thought to herself, “This is now.” She was glad that the cosy house, and Pa and Ma and the firelight and the music, were now. They could not be forgotten, she thought, because now is now. It can never be a long time ago.
Laura Ingalls Wilder (Little House in the Big Woods (Little House, #1))
PREDOSEĆANJE Poznala sam te kad sneg se topi, topi, i duva vetar mlak. Blizina proleća dušu mi opi, opi, pa žudno udisah zrak. S nežnošću gledah stopa ti trag, trag po snegu belom; i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu celom. Poznala sam te u zvonak dan, dan pijan, svež i mek. Činjaše mi se već davno znan, znan kad te poznadoh tek. S nežnošću gledah stopa ti trag, trag po snegu belom; i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu celom. Poznala sam te kad kopni led, led, dok se budi proletnji dah; kad dan je čas rumen, čas setan, bled, kad sretno se i tužno u isti mah. S nežnošću gledah stopa ti trag, trag po snegu belom; i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu celom.
Desanka Maksimović
Our longing for community and purpose is so powerful that it can drive us to join groups, relationships, or systems of belief that, to our diminished or divided self, give the false impression of belonging. But places of false belonging grant us conditional membership, requiring us to cut parts of ourselves off in order to fit in. While false belonging can be useful and instructive for a time, the soul becomes restless when it reaches a glass ceiling, a restriction that prevents us from advancing. We may shrink back from this limitation for a time, but as we grow into our truth, the invisible boundary closes in on us and our devotion to the groupmind weakens. Your rebellion is a sign of health. It is the way of nature to shatter and reconstitute. Anything or anyone who denies your impulse to grow must either be revolutionised or relinquished.
Toko-pa Turner (Belonging: Remembering Ourselves Home)
Klečala je preda mnom i šaputala, da ne može bez mene da živi. Ja sam joj rekao da ode. Predosećam smrt i rado kašljem, pa bi bilo suviše sentimentalno da umrem u njenim rukama. Ona bi suviše glasno plakala, a ja ne volim plač nego tugu. Nisam više željan, da me ljube, niti da mi iko pruža ruku. Dosta je bilo. Ako je ljubav, naljubio sam se. Umoran sam. Pod prozorom mi je niklo žito, i stoput na dan hoću da se zaplačem. Žao mi je sebe samog. Ali mi je žao i žita. Ko zna, možda i neće moći bez mene da živi. Zar je ona kriva, ako ljubav nije večna. Sve to priznajem. Ja ništa ne želim, osim da brzo prodje sve što dodje. Kad smo se našli i ja i ona imali smo već hiljadu greha, navika i senki u sebi. A da ljubav počinje u šumi, kako bi sve lakše bilo.
Miloš Crnjanski (Dnevnik o Čarnojeviću)
May choice naman yata ako na hindi umasa sa pagbabalik ni Jen. Na kalimutan na siya nang tuluyan at maghanap na ng iba o mahanap ako ng iba. O pwedeng ako lang at wala na siya sa sistema ko. Dati naman akong okay nung wala pa siya. Dapat okay pa rin ako kahit wala na siya. Pero choice ko yata na pahirapan ang sarili ko. At sa ginagawa kong pagpapahirap sa sarili ko, parang nasisiyahan ako. Masaya yata ako na nahihirapan akong mahalin siya mula sa kawalan. Teka, kung masaya ako kahit nahihirapan ako... hindi kaya mas mahal ko ang sarili ko kesa sa kanya? Kung pinipilit ko siyang magstay para maging masaya ako pero hindi naman siya masaya, hindi rin ako magiging masaya. Kung masaya siya na malaya siya at masaya ako na masaya siya, teka uli... ultimately, ako ang sumasaya sa lahat ng ito? Dapat akong maging masaya! Bakit hindi ako masaya? Masaya ba ako o may sayad na?
Eros S. Atalia (It's Not That Complicated: Bakit Hindi pa Sasakupin ng mga Alien ang Daigdig sa 2012)
Dear brother, I feel what Pa and Ma instinctively think about me (I don’t say reasonably). There’s a similar reluctance about taking me into the house as there would be about having a large, shaggy dog in the house. He’ll come into the room with wet paws — and then, he’s so shaggy. He’ll get in everyone’s way. And he barks so loudly. In short — it’s a dirty animal. Very well — but the animal has a human history and, although it’s a dog, a human soul, and one with finer feelings at that, able to feel what people think about him, which an ordinary dog can’t do. And I, admitting that I am a sort of dog, accept them as they are. Vincent van Gogh to his brother Theo, Nuenen, 15 December 1883
Vincent van Gogh
Dakle, drage moje devojčice, nije uopšte važno imate li četrnaest, sedamnaest, dvadest ili pedeset šest godina! Susretao sam ja i devojčice od sedamdeset dve, i odmah se nekako videlo da su još klinke: mislim, videlo se to po načinu na koji su zrikale unaokolo i krile smešak u prste, kako su isprobavale perike sa loknama boje zlata u robnoj kući, ogledajući se malčice iskosa i vrlo koketno – bile su to prave klinke od sedamdeset dve godine, na časnu reč! Jer, drage moje naglo ostarele devojčice, niste vi krive što se život našalio sa vama, pa vas jednog jutra probudio kao i obično u pola šest, kad ono 8 banki! Opa! A vi se još pitate da li je 1900. i neke trebalo da popustite jednom putujućem glumcu i dozvolite mu da vas poljubi, pitate se i pitate, a sve idete na prstima da ne probudite unuke; bosim nogama šljapkate po betonu (koliko sam vam samo puta rekao da navučete papuče, a vi opet ništa!), oblačite se onako još spvajući i ložite peć, pa ronite kroz jutarnji smog da kupite kilo polubelog, paklo butera, jogurt, kifle, mortadelu... – atamo vec 8 banki, a još niste načisto da li je trebalo dozvoliti onom putujućem glumcu da vas coki, ili nije?
Momo Kapor (Beleške jedne Ane)
Lugh got born first. On Midwinter Day when the sun hangs low in the sky. Then me. Two hours later. That pretty much says it all. Lugh goes first, always first, an I follow on Behind. An that's fine. That's right. That's how it's meant to be. Because everthin'set. It's all fixed. The lives of everybody who's bin born. The lives of everybody still waitin'to be born. It was all set in the stars the moment the world began. The time of yer birthin, the time of yer death. Even what kinda person yer gonna be, good or bad. If you know how to read the stars, you can read the story of peoples'lives. The story of yer own life. What's gone, what's now an what's still to come. Back when Pa was a boy, he met up with a traveler, a man who knew many things. He learned Pa to read the stars. Panever says what he sees in the night sky but you can see it lays heavy on him. Because you cain't change what's written. Even if Pa was to say what he knew, even if he was to warn you, it would still come to pass. I see the way he looks at Lugh sometimes. The way he looks at me. An I wish he'd tell us what he knows. I believe Pa wishes he'd never met that traveler. If you seen me an Lugh togather, you'd never think we was the same blood. Never think we grew togather in the same womb. He's got gold hair. I got black. Blue eyes. Brown eyes. Strong. Scranwy. Beautiful. Ugly. He's my light. I'm his shadow. Lugh shines like the sun. That must of made it east fer them to find him. All they had to do was follow his light.
Moira Young
Ponekad mi se ucini da mi beze pod nogama putevi i daljine. I kadgod mi se dogodi da dospem u daleko, i stanem nasred njega i mislim: konacno, evo me; ako podignem oci, vidim da svako najdalje ima svoje jos dalje. Mozda je to i sreca. Mozda imam u sebi nesto duze od krajeva. Mozda imam u sebi toliko mnogo sveta, da se nikada, nigde, nec...e moci zavrsiti. Nije rec o zivotu, nego o njegovom dejstvu. Jer neke stvari se ne mogu saznati samo ocima. Postoje u meni mnoga, neverovatna cula. Cula vode i vazduha, metala, ikre, semenja,... Oni koji me srecu, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda. Od koje sam ja vrste? Znam jednu novu igru. Zaustavim se naprasno i ne micem se satima. Pravim se kao da razmisljam i da u sebi rastem. Cinim to dosta uverljivo. Dok imitiram drvece, neko sa strane, neupucen, stvarno bi pomislio da sam pustio korenje. Razlistavam se sluhom. Zagrljajima. Disanjem. Cak se i ptice prevare, pa mi slete u kosu i gnezde mi se na ramenu. Pravim se da sam trom sanjar. Nespretan penjac. Spor saputnik. Pravim se da mi je tesko da se savijam preko belih ostrica realnog. Pravim se da mi nedostaje hitrina iznenadnog skracivanja u tacku i produzetka u nedogled... Ja ne upoznajem svet, vec ga samo prepoznajem. Ne idem da ga otkrivam, nego da ga se prisetim, kao nekakve svoje daleke uspomene. Jer mnogo puta sam bio gde nisam jos koracao. I mnogo puta sam ziveo u onom sto jos ne poznajem. I mnogo puta sam grlio to sto ce tek biti oblici. Zato izgledam izgubljen i neprestano se osvrcem. A u sebi se smeskam. Jer, ako niste znali, svet je cudesna igracka. Moze li se izgubiti neko u nekakvom vremenu i nekakvom prostoru, ako u sebi nosi sva vremena i prostore?... Smeta mi krov da sanjam. Smeta mi nebo da verujem...
Miroslav Antić
Odjebi, JNA... Dao sam ti jednu dobru godinu života... Najbolju, možda? Veliki Vračevi Medicine rascepe grudi kao narandžu i spuste novo srce u njih (pažljivo, zatvorenih šaka, kao da vraćaju vrapčića u gnezdo), razdvoje skalpelom svetlo od tame u mutnom jezgru zenice, bajaju, pokretnu nepokretno, čudotvore na ljudima, pa opet, ni oni ne mogu da mi vrate moju otrgnutu devetnaestu.... Nikad više... Ali... Proklet da sam... Ja sam bar imao dvadesetu. Dvadeset prvu. I još neke dvadeset-tridesete... Za razliku od dečaka na čije crno uokvirene fotografije svakodnevno nailazim na predzadnjim stranicama štampe... Oni ostadoše negde u devetnaestoj... Zaljubljeni... Zaigrani... Zbunjeni... Ne dospevši da svoje olovne vojnike razdvoje od olovnih zrna, koje su im Zli Starci tako bezbožnički podmetnuli u džepove... Ne, Brate Kaine, ne zovi me u polje... Ne mami me, zalud, da prošetamo minskim poljem, moj grešni sivomaslinasti brate... Poturi nekog drugog Dobrovoljca na branike svoje nesposobnosti... Okači drugu metu na svoje kartonske bedeme... Nema Mojih u ovom Ratu Naših... Ma znam... Ne može to tek tako... Čičak Izdaje se kači na sve strane. I meni će ga već neki mangup prilepiti na leđa, onako u prolazu, tapšući me po ramenu, tobož prijateljski... Razmišljao sam o tome... Koga izdati kad mi ostane da biram između nas dvoje? I, žalim... Ali prestar sam da bih izdao sebe, još jednom... Zato odjebi, JNA... Dosta je bilo...
Đorđe Balašević (Jedan od onih života)
Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga. Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman riskirati ispasti budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom. Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovo ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati. Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja. Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe: možeš li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja. Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati Njezinom prisutnošću. Želim znati jesi li dovoljno snažan živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu: "To!" Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju djecu. Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati. Ne zanima me gdje si ili što ili s kim si studirao. Želim znati što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši. Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine.
Oriah Mountain Dreamer
Well it seems to me that there are books that tell stories, and then there are books that tell truths...," I began. "Go on," she said "The first kind, they show you life like you want it to be. With villains getting what they deserve and the hero seeing what a fool he's been and marrying the heroine and happy ending and all that. Like Sense and Sensibility or Persuasion. But the second kind, they show you life more like it is. Like in Huckleberry Finn where Huck's pa is a no-good drunk and Jim suffers so. The first kind makes you cheerful and contented, but the second kind shakes you up." "People like happy ending, Mattie. They don't want to be shaken up." "I guess not, ma'am. It's just that there are no Captain Wentworths, are there? But there are plenty of Pap Finns. And things go well for Anne Elliot in the end, but they don't go well for most people." My voice trembled as I spoke, as it did whenever I was angry. "I feel let down sometimes. The people in the books-the heroes- they're always so...heroic. And I try to be, but..." "...you're not," Lou said, licking deviled ham off her fingers. "...no, I'm not. People in books are good and noble and unselfish, and people aren't that way... and I feel, well... hornswoggled sometimes. By Jane Austen and Charles Dickens and Louisa May Alcott. Why do writers make things sugary when life isn't that way?" I asked too loudly. "Why don't they tell the truth? Why don't they tell how a pigpen looks after the sow's eaten her children? Or how it is for a girl when her baby won't come out? Or that cancer has a smell to it? All those books, Miss Wilcox," I said, pointing at a pile of them," and I bet not one of them will tell you what cancer smells like. I can, though. It stinks. Like meat gone bad and dirty clothes and bog water all mixed together. Why doesn't anyone tell you that?" No one spoke for a few seconds. I could hear the clock ticking and the sound of my own breathing. Then Lou quietly said, "Cripes, Mattie. You oughtn't to talk like that." I realized then that Miss Wilcox had stopped smiling. Her eyes were fixed om me, and I was certain she'd decided I was morbid and dispiriting like Miss Parrish had said and that I should leave then and there. "I'm sorry, Miss Wilcox," I said, looking at the floor. "I don't mean to be coarse. I just... I don't know why I should care what happens to people in a drawing room in London or Paris or anywhere else when no one in those places cares what happens to people in Eagle Bay." Miss Wilcox's eyes were still fixed on me, only now they were shiny. Like they were the day I got my letter from Barnard. "Make them care, Mattie," she said softly. "And don't you ever be sorry.
Jennifer Donnelly (A Northern Light)