Bio Islamic Quotes

Ako Uzvišeni Allah 30 puta u suri Er-Rahman postavlja pitanje: "Pa koju blagodat svoga Gospodara poričete?"... Ja te pitam: Misliš li da je poricanje to da nabrajaš šta sve ne vidiš da imaš od blagodati? Pa kako ćeš nabrojati ono što ne vidiš i ne osjećaš? Ili pak to da stalno nabrajaš šta sve od onoga što ne smatraš blagodatima imaš? Kao, na primjer, brige, nezadovoljstva, nade bez rada, neuspjehe bez truda... Dnevno sigurno možeš nabrojati bar 30 dobrih i lijepih stvari koje su ti date. Kreni od srca koje u ritmu kuca, a ti o tome ne moraš ni razmišljati. Ipak, nabrajamo vrteći se ukrug "problem" koji imamo, makar bio samo jedan, ali je nama vrjedniji spomena i razmišljanja od svega lijepog i dobrog. Eto, odatle ti tuga! Odatle ti briga! A Uzvišeni kaže da ne trebamo tugovati, i ne trebamo strahovati, ako smo vjernici. Tuga se veže za prošlost. A strah za budućnost. I jedno, i drugo - u Allahovoj su Vlasti, i u okviru Njegove Volje. Naša uloga u svemu je - da vjerujemo. Allahu, koliko i u Allaha. Možda je baš u tome problem? Možda nam se kroz ovo otkriva koliko uopće istinski vjerujemo? Resetiraj razmišljanje, i nasmiješi se!

Kad sam upoznao islam i prihvatio ga kao svoj životni put, mislio sam da je svim mojim pitanjima i traženjima došao kraj. Samo postepeno, vrlo postepeno, postojao sam svjestan da to nije kraj, jer prihvatiti životni put koji nas obavezuje bilo je, barem za mene, nerazdvojno vezano sa željom da slijedim taj put s ljudima istog mišljenja - ne samo da ga slijedim u osobnom smislu nego i da radim za njegovo društveno življenje u zajednici koju izaberem. Za mene, islam je bio put, a ne kraj

Budući da islam znači i unutarnji mir koji ishodi iz predanosti i pokornosti, za mene je Francis bio više musliman nego mnogi koji su to tvrdili. Pokornost nije slabost ni neaktivnost. Ona ne vodi ni očaju ni predaji. Naprotiv. U pokornosti počiva istinska snaga. Moć koja ishodi iznutra. Pokorni božanskoj suštini života živjet će u neometanom miru i spokoju čak i kada se čitav svijet uzburka. U šahu kao i u životu postoje potezi koje povlačite samo da biste pobijedili kao i oni koje činite samo zato što su ispravni.

Te poruke su navele Farisha da razmišlja u svojim kategorijama: "Da mi muslimani, poslije petnaest vjekova civilizacijskog napretka, izgleda još nismo u stanju da mislimo o Sveopćem Dobročinitelju Bogu, Koji je Milostiv i Koji prašta. Ne možemo si pomoći a da ne zamislimo kako je Bog nasilan, gotovo zao entitet, koji rutinski gura svoje potčinjene u ključale jame Pakla, tako da će vječno biti mučeni. Kakva ironija je to, kad uzmemo u obzir da praktično svaku važniju stvar koju muslimani čine u svakodnevnom životu počinju sa: "U ime Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog." Je li islam uvijek bio ovakav? Odgovor je, na sreću, jednostavan - nije!" " Hajrudin Somun, "Mahathirove dileme

Our life force bioenergy has been known by a multitude of names around the world. For instance: Ki is the Japanese equivalent of chi or life energy; Prana is the Hindu term for Life force, or Life energy. Lung is a Tibetan word meaning inner ‘winds’ of life force; Ruach Ha Kodesh is Hebrew for Breath of God; Nafs and Ruh is the Islamic terms for a kind of ‘soul breath’; Spiritus Sancti is the Latin (Catholic) term meaning 'Holy Spirit’; Pneuma is Greek for 'vital breath’; Élan vital is the term for 'vital life-force' in classical European Vitalism; Orgone was the revolutionary psycho-biologist Wilhelm Reich's term for vital life force; nilch'i is the Navajo term for ‘sacred life-giving wind or life-force’; ni is the Lakota Sioux term for life-force; Mana is an Oceanic-Polynesian term (and more recently also adopted as the term for life-force by several fantasy role-playing games); ha, or the more-specifically Hawaiian (Huna), is the term for ‘breath’ or sacred life force; Ka is the Ancient Egyptian idea of a vital essence or life energy; and, of course, the classic term for bio-energy that George Lucas adopted for his modern classic Star Wars is ‘the Force.

This is due to the simple fact that this government in no way is free or democratic in its willingness to have the public become aware of what it is truly doing while simultaneously wanting to know everything that the public is doing.

In fact, we have only speeded up extinction in the last 50 years when the science has been on its peak. Morals do not come from evolutionary biology. Towards that end, it is the depressing story of survival upon survival through destruction upon destruction. No wonder we are now seeing tremendous loss to ecology, environment, bio-diversity and forests after setting aside values and morals.

A kada je rat svemu se čovjek može nadati, ali svaki dan sve više saznajemo da nas malo šta može iznenaditi. Tako je svakim danom sve novo, kao da smo ukleti sa ovoliko mnogo novih stvari, kažu da u Kineza ima krilatica, ili poslovica, svejedno: «Dabogda živio u interesantnom vremenu!» Tako su oni proklinjali onoga koga nisu voljeli. Da, tako je, kaže Hegel, stari narodi su izumitelji starih poslovica, a mali se u njima pronalazili. Ali, nisam filozof, filozofima je razonoda pričati o svijetu kakav nije.Svi vidimo: Bosna se strpljivo savija, kao jufka kad je jedra domaćica razvija, ali se ne da! Strpljivo čeka gospodara! Kad sam studirao političke nauke, u Aleksandra Koževa sam vidio, kaže: jedan gospodar za mnoge sluge, to je historija! A ja, dodajem: Od faraona do danas, historija se nije promijenila ni koliko crno pod noktom. Faraon, cezar, car, halifa, sultan, svećenstvo, ulema, papa, šejhul-islam,predsjednik, kancelar, generalni sekretar partije, birokratija pa tehnokratija – sve gospodar do gospodara! Zaključak Aleksandra Koževa je jasan: Da nije gospodara, sluge bi se međusobom isjekle, izjele bi se zubima odmah jutros, ne bi čekale podne, kao što se među se sasjeku... pčele... Ali braćo i sestre, ovom narodu nije lahko biti gospodar i ostati jedan. Da jeste, Osmansko-carstvo bi i sada bilo ovdje. A znate li zašto nas je predalo Austrougarima? Zato što su Osmanlije znali da će se Austrougari ne samo obrukati već i brzo propasti čim zavladaju nama! Tako je i bilo, Austrougarima smo se zgadili za samo četrdeset godina, deset puta brže nego li Osmanlijama! Švabo je pljunuo na sve, pa i na nas i rekao: Ni manje zemlje, ni veće želje da u Boga iz inata različito vjeruju! Bili smo dosadni i Kraljevini Jugoslaviji, tako je je Kralj Petar II Karađorđević okrenuo glavu od nas, odletio prvo u grčku i Palestinu, a zatim u Egipat, da bi u junu 1941. stigao u London. Šta se poslije desilo vidimo svi, ne moramo čak ni oba oka otvarati. I Titino se rasulo na četrdeset i nekoliko godina! Balkansko guvno je opet razvršeno, od svjetskih gospodara niko se još ne odlučuje da zauzme Balkan. Dođi, o gospodaru, po milosti Božijoj! ...Pomiluj sve, bez razlike,..., što brže i što nježnije! A sad, čestita braćo i sestre, evo moga obrazloženja zašto nam treba jedan gospodar. Nekad bijaše jedan car za Kavdakom, ruski, u sretnoj carevini, ruskoj, čestit i pametan. Sve je dozvoljavao da narod priča, o svačemu: o mnogo para i njiva, ..., deva i krava, o rodnim godinama i unosnim žetvama i o debelom snoplju...Samo jedno zakavdaški car nije dao: Branio je pričati o vlasti, o caru! I bio je u pravu. Šta imaju o vlasti pričati marveni trgovci?! Ali, kasno to narod saznade (narod uvijek sazna posljednji), izbi rat, pa se tužno sjeti svog dobrog cara, ali bijaše dockan, predockan. Pojavi se drug Lenjin na ovaj svijet, pa opčini sve oko sebe slatkom pričom da vlast pripada narodu, koji mu povjerovao, pa uhvati cara za Kavdakom, i ubi ga sa svim njegovim, muškom i ženskom svojtom. ... Još sam u bogosloviji učio: moderna povijest Evrope sastoji se od jurišanja prema gore – na cara, na vlast, na crkvu. I na Boga bi evropljanski narod, i njega bi rado svrgnuo sa Prijestolja, samo sreća pa ga ne vidi! Pomislio narod da je vlast lijepa igračka, pa uzjaha na mnoge revolucije i pravo na uzvišene bregove, na cara, na vlast, i na crkvu! I molim vas,..., šta je narod dobio kada je to troje slavno srušio na brdu i svaljao u glib, dolje pod brdo?!Ništa! Nove vlasti su na narod dale namete, zapovijedile obnovu, od narodnih para napravljeni su parlamenti i predsjedništva. I prvo što je narod vidio bilo je da u parlamentima i predsjedništvima ne stanuje narod, već vlast! I narod se silno ražalosti i zacmizdri kad otkrije: prohtjevi u ovih novih isti kao u cara pa i veći jer ih je više. I jer se množe više, kao gube po truhlom hrastu. I vidje narod da su revolucije obično skakanje u maglu.